Nekad i sad...
Mislim da moji roditelji čak nisu znali tačno ni kako mi se zove smer. A sam proces je bio propraćen u medijima samo kao štura informacija. Sutra i prekosutra je upis za srednjoškolce i ... gotovo. Sećam se da sam (Dalje)
Logika
Dobarveče!
Nošen mislima o logiki, na postu naše drugarice Pričalice, a s komentarom Nesanice, za ove sparne večeri, a kako sam u poslu i gužvi, da ispričam vic o logiq. Izvinjavam se ako je bilo, ja baš nisam detaljan svakidašnji kritičar našeg nam dragog blogeta.
Daklem, reč je o logiq.
Profesor, koji je inače poznat po nadmenosti i veoma razvijenom egu, postavljao je pitanje kandidatima i uglavnom ih obarao. Ja sve znam, govorio je onako nadmeno, a vi, kolege, mogli ste nešto i da naučite.
Na to reče jedan od studenata: profesore, evo ovako. Kada već sve znate, postaviću Vam jedno pitanje, pa ako ne znate, da mi upišete šesticu, a ja, ako budete znali, prekidam studije, iako mi je ovo poslednji ispit.
Ha, ha, kolega, takvo pitanje ne postoji. Dakle, iz oblasti je logike, zar ne?
Svakako, odgovori student.
Hm... Pa recite kolega, podsmešljivo reče profesor.
Dakle, reče student, recite mi: šta je to: u isto vreme legalno, ali nije logično, zatim logično ali nije legalno i kao treće, istovremeno nije ni legalno ni logično?
Profesor se nađe zbunjen. Sigurni ste da postoji odgovor? Naravno, dogovor je dogovor. Ako znate ja prekidam studije, ako ne, ja sam akademski građanin sa diplomom.
Razmišlja se profesor, piše, crta, računa. Na kraju, pomalo besno, reče: Predajem se, kolega!!
Svaka čast! U svojoj dugogodišnjoj istoriji profesora ovo nisam doživeo! I, pomalo (mnogo) besan, reče: Dajte mi taj indeks.
Upisavši šesticu, reče, čestitam kolega!
A sada, molim Vas odgovor?
Student se uozbilji pa reče:
1. Kao prvo, vi imate 58 godina a vaša supruga 25, što je legalno, ali nije logično!
2. Kao drugo, Vaša supruga ima ljubavnika od 27 godina što je logično, ali nije legalno!
3. Naposletku, vi ste upravo ljubavniku svoje žene dali šesticu iako nije imao pojma, a to, priznaćete, nije NI LEGALNO, NI LOGIČNO!!
Logično je da je ovo kraj posta.
Vole vas zaljubljeni Baladašević
Subota veče
nežno se njiše lišće dudova
negde daleko kraj ljuljuškavog splava
Dunav se šunja između sprudova...
* * *
Mesec je belilo po (Dalje)
Dobra Vam noć, prijatelji… (ponovo)…
Okrenula se ova planeta još jedan krug, a kao da ni primetio nisam. Do mog salaša danas dopreše zvuci i žagor udaljeni od nekih dragih ljudi i od dobronamernih putnika namernika. Pa, dobro mi došli! Ne zamer'te meni koji furtom kasni, pa eto i na proslavu rođendana svog. Radi se mlogo, što reče digod jedno "casperasto" devojče, velik salaš, treba sve obići, a pretislo sa svih strana.
Miriše beli krin i dušu lalošku puni, ulice se okitile mirisom lipa a na mom salašu pored oraja centralno mesto zauzima rušt, to vam je krupna i preslatka trešnja, sve bez podstanara, plodova veličine petodinaraca. Pa izvol'te se poslužiti. Pozdravljam o'ma sve ljude dobre volje, kanda ću tek sutra poimence, a sad bih preš'o sa reči na jela.
Izvolte se poslužiti, sos, paradajz, krompir baren, fine šnicle k'o promincle (a i one su se zaturile tu negdi), podvarak sa ćuretinom, pa dimljena ćuretina pa sušena, pa pečena, pa piletina na tri načina, salata raznoraznih, od kojekakvih friških plodova, pohovane tikvice (e, to obavezno probajte), ostalo nešto i šunke i kobasica suvih i svašta nešto, ne bi' mog'o sad do kraja sve da izdivanim šta već svega ima, a ni do tronti nismo došli. A Boga mi, ima i njih, sa sve meni najdražom, plazmatičnom trontom.
Jes' da je kasno, al' ja bih opet malk'o zapev'o…
A ove reči što kažedu "dokle god na toj planeti, kraljica si moja ti, za sreću mi treba malo, malo tvoje ljubavi" se odnose, je l' te… na ovo garavo devojče što pokušava da bude dobra domaćica na velikom salašu… vojvođanskom…
Ne zamer'te na kratkoći i brzini, nego, priva'tite se… Čega bilo. Ja l' sesti pod oraj, pa glediti u Frušku Goru, ja l' pod rušt onaj, opisani pa grickati s uživanjem, il' kraj bunara starog jesti tronte i piti ledene vode… Samo mi večeras, il' celi dan uftorka (sutra/danas) bu'te veseli….
Sve vas vole vaš lokalni dobošar
Kap iz davnina...
(skraćena verzija)
Noć se već uveliko spustila na šorove i sokake, i u nekom neobičnom miru, čuli su se samo zrikavci i udaljeni hor žaba, daleko prema Velikom Bečkereku. Srce mu je udaralo i htelo da iskoči iz grudi u slatkom iščekivanju. Koliko je želeo da je sretne, toliko se brinuo šta će njeni reći ako samo i naslute da se iskrala iz kuće ne bi li se srela sa njim, sa njenim Dimitrijem. Osluškivao je svaki šušanj i na kraju spazio (Dalje)
Mart nad salašem
Razbaškario se mart nad salašem mojim... Tek par tačkica od snega, gde su do pre par nedelja bile očišćene i nagomilane gromade snega pristiglog sa Karpata i od kojekuda još.. U garavim noćima čuju se koraci proleća a jutra se već najavljuju nežnim klimanjem glava visibaka...
Utorak... Još jedan od...
Dan je bio nikakav, prepun trzavica raznih, loših dešavanja, vesti... Pretpostavljam da ni tebi, putniče namerniče nije bio bolji... Nadvili se neki oblaci nad kapom nebeskom a trajanje im se ne zna...
Ali... Laloško srce još sjaji i žari i u smiraj dana tek kratka istina prošetaće usnulim poljima pod mladim žitima, noseći istinu koja u sebi krije večiti odgovor zašto sve nije toliko crno...
I dalje sam prezaljulbjen... I doveka, kanda....
I samo na kratko...
Pozdrav pesmom ljudima dobre volje....
Ne zaboravite NIKAD - Ljubav je sve ono što je bilo i jedino što će biti...
Vojvođanske sonate 2
Vojvođanske sonate
Sa vlažnih šorova dopiru zvuci proleća, probuđenog iz sna, neočešljanog i zatečenog na početku februara. Imam utisak da će se samo protegliti, navući beli pokrivač nad žitnicom i reći: ostav'te me još malo da dremam, ove godine imam puno posla. I, zaista, proleće ove godine ima baš puno posla. Barem kroz pendžer svoj ravničarski kad pogledam: neko će se konačno zaposliti, neko će najzad naći svoju polovinu koja je (Dalje)
Dobra vam noć, prijatelji...
Dragom čitaocu, putniku namerniku, veliki pozdrav ako me zna, a ako me ne zna, veliki pozdrav i još i više. S prvim koracima nadolazećeg proleća, red je da (Dalje)
Jedna slika poznog leta
Suze starog laloša
Da se razumemo. Ja sam svestan svojih emocija. Najčešće mi smetaju u životu, iako ja guram racio savki put kad mogu, ali neJde. Prvo se slika sveta stvori emocijama pa tek onda razmišljam, e, šta je bilo. Ne vredi, ne može drugačije. Sto puta sam kaz'o sebi, nemoj Puniša tako, ali ne vredi. Hoću ja, kao na zubarskoj stolici, racio kaže, ma daj, toliki milioni ljudi u ovom istom momentu rade isto to, niko nije umro, popodne ćeš već biti sa svojima... A onda se javi podsvest. Dobro, ovo nema veze sa emocijama, ali hoću reći da (Dalje)
Jesen 2008
Moja draga prijateljica Natalija sa mora, rekla mi je kako vole jesen, a ne vole proleće. Moram da je razumem. Kad postoji u matematici funkcija iks na minus jedan, ili inverzno iks, valjda postoji i u ljudima i među ljudima. Unapred upozoravam da je ovo tugaljivi post, pa odustanite odmah OVDE. Ona se pravda plodovima poput krušaka, grožđa, oraha... Ima i toga, nije da nema. No, trenutno (o, čuda!) nisam zainteresovan da razmišljam stomakom.
Naime, vraćam se u (Dalje)