Vojvođanske sonate
Sa vlažnih šorova dopiru zvuci proleća, probuđenog iz sna, neočešljanog i zatečenog na početku februara. Imam utisak da će se samo protegliti, navući beli pokrivač nad žitnicom i reći: ostav'te me još malo da dremam, ove godine imam puno posla. I, zaista, proleće ove godine ima baš puno posla. Barem kroz pendžer svoj ravničarski kad pogledam: neko će se konačno zaposliti, neko će najzad naći svoju polovinu koja je lutala poljima u potrazi za istom, nekom će se ukazati novi putevi, a neko će pronaći prašnjavu knjigu molitvi duše, kao sigurno uže za preživljavanje nad provalijom besmisla…
Na kalendaru života mog, jedan raniji, isti ovakav, šesti februarski dan, nosio je sasvim drugo odelo… Prelistah knjigu malo unazad i zatekoh sličicu još uvek tako jasnu i čistu, prepunu boja i osećanja…
Moja omiljena, bela boja, dominira slikom. Rasula se svuda po krajoliku, po ulicama, po drveću, po šarenim dečijim kapama i toplim vunenim rukavicama, po krovovima prošaranim zadimljenim odžacima, i u svakom kutku na kraju širokih šorova i sokaka, odlazeći i prelivajući se u neke druge slike i krajolike. Zima s kraja prošlog veka. Dečačka. Mrvice tuge prosute po srcu samo iz razloga što je zimski raspust pri kraju. Vojvođansko selo, puno tišine koja pleni dušu i puni srca u dugim noćima kraj šporeta uz pucketanje drva…
Minus se nekako s prvim posleponoćnim satima počne igrati sa usnulim selom i dočeka prve vredne ljude koji nekim svojim poslom, uglavnom na kratko, idu do centra sela, do prodavnice, ili kojom drugom zgodom… Poneki biciklista odvažno, ali polako, prođe šorom zagnjuren u krznenu jaknu debelog ogrtača, zrak sunca se retko, i vrlo stidljivo pomoli iza debelih snežnih oblaka i ulica oživi tek sa dečijom grajom, koja potraje sve do ručka. Popodnevni odmor naruše samo nanizane saonice koje krstare uzduž i popreko cestom, sa jednog kraja šora na drugi, cika i vriska prilikom grudvanja ili izgradnja velike "tvrđave" od snega kojeg ima u velikim količinama… Staze i putevi oko kuća i do ceste uredno očišćeni metlama "korovačama" starim i sve je tako idilično i mirno. O proleću tek poneko pomisli, gledajući u preostalu zalihu ogreva…
Iz bakine kuhinje raznih đakonija, počevši sa domaćim hlebom, koji se obično ne pravi, ali kada je "unuk došao, a on to voli…" rasprava ne postoji…. A unuk malko buckast, a rumen i zdrav, što se ono kaže "kao jabuka", spreman da šmugne sa prvim koracima dana u tuđe bašte ili da skokne do obližnje doline gde je debeli mraz okovao ono malo vode, a opet, sve prelepo spremljeno za klizanje…
Popodne sve miriše na kolače sa višnjama i na blagi miris cimeta, i na onu predivnu toplotu sobe koja se u ova vremena teško doživljava…
A kada mrak već dobrano zavlada mirom i tišinom, kad se tek poneka kera čuje da lane, više iz dosade nego iz pravog razloga, kad lisice razmišljaju da li će večeras u posetu usamljenim kućama na kraju sela, skupljasmo se u kuću, skoro svako veče kod drugog, čisto da bi nam bilo drugačije. Uz partije karata, priče i velike planove za osvajanje prostranstava oko sela već od sutrašnjeg dana, majke su se utrkivale koja će više deci napeći palačinaka ili što raznovrsnijih kompota ponuditi. O kompotu od višanja, koji nam je bio OBAVEZAN, da i ne govorimo. Dobro je, deco, protiv temperature. A mi, deca, još rumena od celodnevnog jurcanja po šoru, nosismo svoje neprebrojne misli, snove i nade…
Zatvaram kalendar i s tugom se setim nekih prijatelja koji već zimuju svoje zime na drugim mestima i svetovima, ali i onih koji su još tu, u našim šorovima i sokacima, ali nisu dosanjali svoje snove…. Presrećan što sam od (nažalost) retkih koji sam dosanjao san, okrenem se kadgod ka anđelu svom i kažem: "hoćemo li jesti kompota od višanja?" i na njen upitni pogled, samo prokomentarišem, šetajući još malo kroz staru sliku... Prijelo mi se nešto…
* * * * * * * * * * * * ** *
Ne nađoh bolji snimak, ali suština je bitna...
Svim ljudima dobre volje i posebno mojoj i našoj blog drugarici sonatici...
02/06,2009, at 19:16
Visit anam
Da, suština je bitna.... zaneo me post... imala sam utisak da lutam dalekim ravnicama, osluškujem dolazak proleća... i smejem i radujem se lepoti prirode
02/06,2009, at 20:20
Visit betyn
Као да си био са нама протеклог викенда. Истина, имала сам утисак да нам је неко гледао преко рамена. То са буцмастим унуком, компотом од вишања, белином... већ виђено, можда једино није нико успео тако лепо да забележи. Лепо је што си се ти потрудио. Мени је пријало.
02/06,2009, at 22:14
Visit mandrak72
Baladaševiću, dal` si volo miješanu marmeladu iz metalne kantice sa slikama jabuka, šljiva, jagoda i sl.
Evo šaljem ti punu kanticu šlama(tako kod mene zovu one krupne slatke trešnje). pozdrav ravničarski bećaru.
02/06,2009, at 23:41
Visit pricalica
Вратих се у детињство али тек колико да покупим успомену и уденем је у живот који тече. А Мандрак ме подсети на кантицу добро знану и ево код тебе добих одговор који сам и сумњала да јесте, а у вези са његовом причом. Дакле, добро сам мислила да су трешње.
Хвала ти што ме подсети на прошлост, како бих обојила и мирисом освежила садашњост, Баладашевићу. Поздрав од Причалице.
02/07,2009, at 09:35
Visit domacica
dobro jutro, posle mandraka72 i ti mi naslika neke poluzaboravljene slike. odoh da tražim sneg i neke druge ulice.
Prijatno!
P.S. ne volim da se ponavljam, ali valjda si do sada naučio da svaka reč koju napišeš dopre duboko u srce.
02/07,2009, at 10:37
Visit glumac
Prelepo...Nisam dugo lutao blogom, ali sad videh tvoj tekst ponovo, pa me baš obradovao. Obožavam da ih čitam!
Lepa sećanja na detinjstvo. Moram prizanti da je divan prizor gledati ravnicu pod snegom, samo što sam se ja kao mali uvek pitao "pa gde se oni sankaju, kada nigde brda nema?" :)))
02/07,2009, at 12:16
Visit kammmelija57
Kako si lepo napisao,sa uzivanjem sam procitala,jednom,pa jos jednom...dvared je dvared.
Pozdrav.
02/07,2009, at 14:36
Visit grlica
Kako je ovdje prelijepo docaran zimski dan,imala sam osjecaj dok sam citala kao da setam po tim sokacima,kao da pijem taj kompot od visanja...pozdrav
02/07,2009, at 15:57
Visit sanjarenja56
I ti se prisećaš detinjstva, kao mandrak72, ali sasvim drugačije su slike...tamo velike crvene trešnje, ovde kompot od višanja.
Stižem, molim malo kompota od višanja, i molim za neku visibabu, u tvojoj omiljenoj boji...a ti poljubi malu garavu!
02/07,2009, at 20:12
Visit Baladašević
Anam, dobro mi došla u dvorište, lepo te videti. Nadam se da će biti prilike da opet prošetaš kroz neke moje rečenice...
02/07,2009, at 21:00
Visit Baladašević
Betyn, nije se teško potruditi, a i nisam se trudio, samo sam malkice odškrinuo pendžere na srcetu. Dobro mi i ti došla na salaš...
02/07,2009, at 21:04
Visit Baladašević
Mandrače, kako da nisam, ima li kogod iz doba tog, da to nije jeo :) To ko nije jeo, kao da živeo nije :) Pozdrav iz neobično tople ravnice za ovo doba godine..
02/07,2009, at 21:06
Visit Baladašević
Pričalice vrednice i veselice, lepo te je videti na salašu mom, nadam se da ćemo se družiti još!
02/07,2009, at 21:08
Visit Baladašević
Domaćice, dobro mi došla! Moja reč možda dopire do srca, a tvoje do stomaka :) Bolje da raste srce nego stomak (k'o meni, je l' te..)
02/07,2009, at 21:09
Visit Baladašević
Glumac ovo je bilo podlo ;)))))) Šalim se, naravno. Nije kod nas baš tako kao što bi i mi sami voleli. Ima tu mnogo mesta gde se mogasmo sankati, o tom ću ti divaniti jedared... Pozdrav starom drugu!
02/07,2009, at 21:17
Visit mandrak72
Baladaševići ta nije li kod vas kanda toplotni udar u ravnici. beži vamo u podgrmeč ili potkozarje, ako upeče preko trijes`šes`. pozdrav
02/07,2009, at 21:20
Visit Baladašević
Kammmelija, želim ti da budeš srećna još polak veka. I još jedared. Dvared je dvared.
02/07,2009, at 21:25
Visit Baladašević
Boga mi, mandrače, trebaće mi tvoje čarobne moći da se malo i ja razbaškarim u snegu. Danas sam baš deci pokazivao široki prostor ispred seoskih kuća i objašnjavao kada je sneg kadgod padao, kako smo tvrđave pravili i koliko je to snega količinski... Živ mi bio i spremaj tu suve 'rane, zlu ne trebalo!
02/07,2009, at 21:27
Visit Baladašević
Grlice, jedared sam već rekao, da sam najsrećniji kada neko kaže da je video slike... To je ono što moje podsvesno biće želi - da na salašu odmori duše dobrih ljudi...
02/07,2009, at 21:28
Visit Baladašević
Sanjarenja, tvoja želja je najlepša i odmah ostvarena ;) Imaš pravo na još bezbroj želja istog tipa.
02/07,2009, at 21:42
Visit casper
Ja tek sada vidim da je suncokret pisao.
Pa divno si ovo srocio...uzivala sam citajuci kao i uvek kad dodjem u tvoje dvoriste.
02/07,2009, at 22:10
Visit Baladašević
Casper, i kao uvek, dobrodošla si!
02/08,2009, at 15:19
Visit sanjarenja56
Ako je tako, poljubi je dvaput...dvaput je dvaput...pa ponovo...
02/08,2009, at 15:19
Visit sanjarenja56
Ako je tako, poljubi je dvaput...dvaput je dvaput...pa ponovo...
02/10,2009, at 09:48
Visit patos
Veliki pozdrav sjajno koloritnom salašu što priziva divna sećanja! Uz malo zakašnjenje, jel'te. A s druge strane, samo polako pa ćemo svuda stići... a i veliki brate ovaj salaš, kraja mu ne vidiš sve dok nebo rodnu zemlju ljubi, trebalo je sve to obići...
Ave!
02/10,2009, at 10:28
Visit Baladasevic
Patos, pozdrav, i samo mala napomena - salas je mnogo veci :)
02/10,2009, at 10:58
Visit domacica
@baladašević, znači da prestanem da pišem?
Prijatno!
P.S. naravno da je bolje da reči idu u srce, ali nekad se mora i jesti.
02/10,2009, at 13:49
Visit bealiever
Kako mi je samo drago što te opet vidim na ovim stranicama :)
02/10,2009, at 16:18
Visit Baladasevic
Bealiever, kako je samo meni drago sto tebe vidim na mom salasu! Ostani mi uvek takva, po osmejku prepoznatljiva! :*
02/28,2009, at 18:55
Visit sonatica
Хвала ти другару мој равничарски...Песма је прелепа, а пост..он ме је вратио у оне дане мог детињства које сам проводила у војвођанском селу код баке и деде...Компот од вишања, па штрудле са маком, гомбоце, и палачинке обавезно...и вечери испуњене смехом и играма разним - мице, таблић...да не набрајам даље, ти знаш остало...
Пуно те поздрављам!