Tako običan dan, s kraja proleća...
Postoje tako dani ispunjeni nekim lošim energijama, pa malo malo od nekog čuješ da ga boli glava, da mu se nije ustajalo iz kreveta, da je na poslu bilo nepodnošljivo i tako redom... Ni današnji dan se nije Bog-zna-kako primio. Srećom, tamo prema Fruškoj gori, na kraju voćnjaka prostire se pogled za odmaranje duše. Koliko puta sam stajao tu, zagledan u dane koji dolaze, vremena koja se ponekad u bezbrižnoj dečijoj igri sastanu pod starim orahom i namah sve postane jasno, jednostavno i vrlo razumljivo...
Popodne su oblaci kvasili moju planinu, magla se uvijala oko prizora u daljini, dok su se u vazduhu mešali mirisi odlazeće zime i dolazećeg proleća... Osluškujem prirodu, spremna je da krene na prvi mig sunca, čitavi svetovi koji dremuckaju pod zemljom sanjaju kako ih sunce miluje s prvih dana proleća.
Salaš raščupan drema pod kišobranom ravničarskim i kao bekrija koji je dugo spavao, sprema se za umivanje i za žagor komšiluka i putnika namernika. Sve je tako izvesno, pomislim uvek zašto ljudi previše komplikuju, mudruju, kada su zapisi prirode svuda, u svakoj travki, u svakom komadiću preorane zemlje, u svakoj kapi koja pada sa starog duda na moje lice...
Zatvorim oči na trenutak, slušajući ritmičko dobovanje kišnih kapi, sećajući se budućnosti... Niz letnji kaljavi put u daljini odjekuju koraci detinjstva, čuje se zvonce bicikla i dozivanje vesele družine koja se vraćala sa hokeja na ledu, na obližnjoj zaleđenoj bari.... Smenjuju se slike raznorazne, u vremenima koja su se skupila pred očima ovog laloša...
* * *
Razmišljam kako bi ovo bio samo još jedan dosadan, siv, običan, skoro nikakav dan. Da nije Nje i topline boja i svetova koje je donela meni, gorepomenutom običnom lalošu. I zahvaljujem se kao i svaki dan što moj život neće uludo proći, što imam prilike da uživam u svakoj sitnici, svakom trenutku, osećanju i sećanju...
Pa prekidam misli i sličice skupljam u džepove srca, ni inspiracija mi se danas ne prima. I po ko zna koji put, izgubiću se u jednim toplim očima, šćućuriti i dočekati (bolje) sutra...
03/17,2011, at 20:36
Visit sanjarenja56
Blago tebi...te tople oči su tu uvek za tebe :)
03/17,2011, at 20:39
Visit Baladasevic
Jesu, a pogotovo mi znaci ovakvih, nikakih, dana za zaborav...
03/17,2011, at 20:50
Visit sanjarenja56
Razumem to. Ima dana koje je najbolje baciti odmah na početku...kad bi se moglo.
03/17,2011, at 20:55
Visit tanjana
Ja bih ovaj dan bacila ukoliko bih mogla :)) rekoh ti ja srećan si a ti me zezaš :)) poljubac
03/17,2011, at 20:59
Visit Baladasevic
Rekoh ja Tanjana tebi da i ti mozes da se usrecis :)) Da mi budes snajka, vesela ti majka!
03/17,2011, at 21:04
Visit mandrak72
Uvijek je važno imati takvo utočište. Baš za ovakve dane.
pozdrav dalekom salašu i dobrim ljudima na njemu
03/17,2011, at 21:06
Visit tanjana
:)))) kako smo do snajke sada došli? :)))) poljubac veliki
03/17,2011, at 21:18
Visit biljana
Imam i ja jedan takav voćnjak. Sutra idem da ga pripremim za dolazeće proleće. Kad god imam neki sivi dan ja zatvorim oči i zamislim da sam tamo. I deluje, odmah sam nekako smirenija.
Veliki pozdrav jedinstvenom lalošu!
03/17,2011, at 21:27
Visit Baladasevic
Mandrace stari druze, ti si doktor magije, sta reci... Pozdrav mom velikom prijatelju podno cuvene planine...
03/17,2011, at 21:28
Visit Baladasevic
Biljana draga, pa milo mi je da si svratila. Nije te bilo dugo. Sedecemo jedared negde, da l` ovamo da l` onamo, al` s osmesima u ocima!
Pozdrav iz ravnice!
03/17,2011, at 21:35
Visit talas
E ovo ti je najjaci deo "sećajući se budućnosti..."
Pozdrav.
:))
03/17,2011, at 21:37
Visit Jovan s.s.
..običan dan baš i nije,mnogo je kišan i kaljav..Pozdrav!
03/17,2011, at 21:43
Visit Baladasevic
Talas, a kako drugacije da kazem, kad je tako :)
Nemam ja nista protiv tebe :) al volem mirno more i zelim ga svim putnicima kao sto sam i sam, je l` te..
S postovanjem,
03/17,2011, at 21:44
Visit Baladasevic
Jovancice, za tebe specijalno da ponovim nesto sto sam cesto puta ovde divanio:
"U mom selu, nikad blata nema!
Samo sada...i kad kisa pada!"
Pozdrav iz ravnice!
03/17,2011, at 21:49
Visit talas
Ha ha ha, znas li ti sta najlepse miluje u vodi?
talas
:)))
03/17,2011, at 21:52
Visit Jovan s.s.
..u mom šoru svda ćoćka,
i kad hodim samo broćka..
03/17,2011, at 22:14
Visit Baladasevic
Talas, c, c, c... Sram te bilo : )))
Nesto svi pricaju o tvom velikom rodjaku ovih dana, kojki je posetio Japan. Pa prema tome... Neka :)
03/17,2011, at 23:16
Visit roksana
Eh, podseti ti mene na moje zaledjene bare i barice, moju aleju kestena i moje, samo moje voćnjake i vinograde i ovaj moj badem što je jutros propupeo i procvetao... i da znaš, današnji dan mi beše baš bez veze, al' sad sam bolje! Baš! Veliki pozdrav!
03/17,2011, at 23:36
Visit Baladasevic
Roksana, drago mi je da sam malkice mozda i ja doprineo. U prethodnim nekim postovima ima puno secanja, al nema jeda... Bice dana za divana i za citanje...
Laku noc, pozdrav sa usnulog salasa...
03/18,2011, at 07:09
Visit stepskivuk
eto,ima dana koji budu...a kao da nisu ni bili.
A ima i ljudi koji i te i takve dane u pricu pretoce.
Nisu,dakle,krivi dani.
Krivi su ljudi.
Pozdrav!
03/18,2011, at 11:18
Visit Baladasevic
Stepski vuke, tako je bas. I ne samo dana, neki kazedu da se i citavi zivoti promase, al` to opet nije zbog radi okruzenja, vec zbog ljudi...
Ma... Nek ja nama nas...
03/18,2011, at 15:41
Visit persefona
Priroda - bez nje mogao nisam. Naucio sam, u protoku vremena, da je razumem, da disem s njom, da je osecam kao deo sebe. A koliko mi je puta dusu umornu odmorila i srce zalecila.
U vocnjaku me odavno nema. Nije da se ne umorim, nije da ne zastanem, nije da ne trazim. Jednostavno - ona je tu! Njen osmeh, njen dodir, njen pogled... Ona, jedna i jedina, ljubav koju sam nasao.
PS Da je volis do vecnosti i da je ljubis dusom svakog bogovetnjeg trenutka, a nama da pises ovako lepo... jer, kad procitam tu lepotu moja dusa poraste jer znam da na ovom svetu postoje ljudi kao ti:)
03/19,2011, at 01:24
Visit sanjam
Blago tebi... Baš ti je lepo sa njom!