Kap iz davnina...
(skraćena verzija)
Noć se već uveliko spustila na šorove i sokake, i u nekom neobičnom miru, čuli su se samo zrikavci i udaljeni hor žaba, daleko prema Velikom Bečkereku. Srce mu je udaralo i htelo da iskoči iz grudi u slatkom iščekivanju. Koliko je želeo da je sretne, toliko se brinuo šta će njeni reći ako samo i naslute da se iskrala iz kuće ne bi li se srela sa njim, sa njenim Dimitrijem. Osluškivao je svaki šušanj i na kraju spazio priliku kako se poput vile kreće kroz obližnji voćnjak u pravcu dogovorenog mesta sastanka. Tiho je dozvao njeno ime: Maro! i koji trenutak kasnije pali su jedno drugom u zagrljaj, razmenivši najnežnije poljupce pre razgovora. Selo je dremalo i sve je bilo kao u polusnu, jedini pokret bile su zvezde koje su okruživale mlad mesec te večeri, s početka dvadesetog veka…
Zagrljaj je trajao i prosto su se bojali da jedno drugo ispuste iz istog. Letnja noć je bila svetla i primetio je njenu tugu.
- Maro, ljubavi, srećo i sunce moje, zašto tuguješ?
- Znam, Mito, čula sam…
On se samo setno zagledao negde u daljine…
- Ma ne brini, i to će proći. I tata je bio u ova poslednja dva, i s Bugarima i ovaj prosli, pa i ja ću se očas vratiti…
Rekao je to skoro više da bi sebe ubedio u to.
- Maro, žao mi je što nismo rekli našima, tebi je već dvadeseta a i ja sam s 23 već odavno za ženidbu...
- Samo da se ti meni vratiš, rekla je, lako ćemo posle….
Ućutaše, zagledani kroz cveće bagrema u mirnu noć, jedno kraj drugog, u ljubavi, pritisnuti neizvesnošću koja je bila svuda oko njih… Tišinu su prekinule suze iz njenih garavih očiju…
- "Ja…" samo je uspela reći pre potoka koji je usledio…
- "Znam", rekao je samo, ne mogavši ni on ništa reći, od teške i sumorne knedle u grlu… "Ne plači, već me zagrli. Snažno". Zagrljaji i poljupci ukrasili su jednu davnu noć, s mirisom bagremovog cveta i dvoje mladih pod mladim mesecom u ravnici….
* * *
Opustela stabla niz drum nepoznate zemlje podsetila su ga na svu raskoš velikobečkerečkog atara, na zelenilo, setio se mladih žita, mirisa sena i … naravno, njegove Mare, koja je bila sa njim, u svakom deliću njegovih misli. Tandrkanje zaprežnih kola koja su vukla namirnice, eksplozije, napadi, juriši i povlačenja… To je bila njegova svakodnevica.
Carevi su se igrali rata, a njegovo srce je krvarilo za lepim crnim očima i nežnom dušom njegove Mare… Setio se oca, njegovih priča i svih tegobnih dana i mukotrpnog života, onoga dana kada su rekli da su opet Bugari, s mnogobrojnijom vojskom napali…
Donekle mu je laknulo kada je čuo da je Vojvoda Putnik naredio povlačenje, neka tinjava iskrica nade pojavila se u njemu, zamislio je odmah Maru kako ga čeka već na ulazu u selo i dobio je neku snagu skoro osećajući njene malene ruke na leđima svojim....
* * *
Metak ga je sreo u nekom nepoznatom selu, daleko, predaleko od njegovih mirisnih njiva. Prva misao je kao i uvek bila o njegovoj dragoj, koja je daleko, i kako bi je voleo videti, činilo mu se da bi istog trenutka ustao… Klimava kola nosila su njega i još nekoliko ranjenih, i negde pred zoru, čuo je da su stigli u luku...
Želeo je kadgod da proputuje svet, misleći time da ode prvo "čak" do Karlovaca, ali se i sada oradovao, već pomalo u bunilu, ovoj silnoj vodi koju je video. E, moj Begeju, setno je uzdahnuo i, odmarajući svoje snove, poslednje što je od njega poteklo, pored nebeske ljubavi je tiho, samom Gospodu izrečeno.... njeno ime …
Skracenu verziju romana jednog zivota posvecujem ovim putem mom pradedi Dimitriju i mojoj prabaki Mari.
03/12,2009, at 17:22
Visit nastasja
jbm ti..........
nemoj molim te vise da pises ovako.....
unisticu racunar. ko ce da mi kupi novu tastaturu??? ova sa suzama nece jos dugo......
03/12,2009, at 17:26
Visit biljana
Ne volem tužne priče kada sam lepo raspoložena :(
Ljubav je u neko ne tako davno vreme bila zaista tragična. Tada je bilo raznoraznih situacija na koje mladi nisu mogli da utiču. Na žalost, mladi sada samo izmišljaju probleme tamo gde ih nema.
Blago tvom pradeki i prabaki kad su imali jedno drugo.
03/12,2009, at 17:26
Visit Baladasevic
De, de, Nastasja... Prosetaj malo vedrijom stranom nasih zivota, koliko na mom blogetu...
Pozdrav iz ravnice!
03/12,2009, at 17:30
Visit nastasja
pozdrav i tebi, prelepo pises...kao da sam videla i cula sve to....
ljubavi prave...
uhh...
takvu jednu zivim i ne dam je - ako treba isla bih sa Njim i u rat!!!!
03/12,2009, at 17:31
Visit grlica
procitah...ali ne znam kakav komentar da ostavim...suvisne su sve rijeci...samo cu te pozdraviti i procitacu jos jednom,iako je tuzno napisano je prelijepo...
03/12,2009, at 17:34
Visit Baladasevic
Biljana, ljubav je tragicno prekinuta na slican nacin, ali ostade moja baka i svi mi ostali za njom. A ljubav je vecna i neunistiva, i oni su sad skupa ili ovde ili "onde". Zato zelim svima u svakom tenutku da kazem da je JEDINO ljubav vazna u svemu i uvek...
Zelim i tebi i svima mnogo prave ljubavi!
Pozdrav sa salasa!
03/12,2009, at 17:36
Visit Baladasevic
Nastasja, ovo je samo veeeeoma skracena verzija, ali tako je... Zelim ti svim srcem da to (ako vec nije) kazes isto i za 20-ak godina. Sve ostalo je besmisleno...
Evo, obecavam ti da cu sutra napisati nesto lepo i veselo, pa svrati! Samo zbog radi tebe! :)
S postovanjem,
03/12,2009, at 17:37
Visit Baladasevic
Grlice, i to je zivot... Jednom, kad se s nekog dalekog horizonta osvrnes, sve ce ti biti jasnije... Pa mozda i sta je ovaj okrugli lalo$ `teo kasti :)
Mnogo srece i prave ljubavi ti zelim! Vekovima duge!
03/12,2009, at 17:39
Visit nastasja
:)
zahvaljujem, mladi gospodine....:)
svraticu, naravno... samo zbog radi vas :)))
03/12,2009, at 17:56
Visit Pinokio
Da ne bese Dimitrija i Mare, ni mi sada ne bi imali tebe! Kako si ovo lepo napisao!!! Uzivala sam!
03/12,2009, at 18:36
Visit casper
Ljubav.....
Lepa i tuzna....
03/12,2009, at 18:53
Visit suky
obećo si Mitooooo
da ćeš jedne noćiiii
kad se varoš smiri
ti po mene doćiiiiii
eeeeeee
telo moje beloooo
već je čakajući uvelooooo
:)))))
03/12,2009, at 18:53
Visit Baladasevic
Casper, samo ljubav koja je prekinuta... Nastavljena je negde, mi ne znamo gde... Pozdrav!
03/12,2009, at 18:54
Visit Baladasevic
Suky ne znam, meni ovo nije bilo smesno.
Ali, ima nas raznih, svako ima pravo na svoj pogled.
03/12,2009, at 18:55
Visit Baladasevic
Pinokio, mene najvise rastuzuju naglo prekinute price, svrseni cinovi, filmovi i serije bez kraja, nedorecene misli, ljudi...
Srecom, kraj ne postoji, tako da...
03/12,2009, at 18:58
Visit suky
klovnovi kad plaču zvuči kao smeh...
:(
03/12,2009, at 20:12
Visit pricalica
Мојој је баки њена љубав у рату умрла у болници на рукама. Зато, по оном њеном причању, осећам и ову твоју. Велики поздрав од Причалице!***
03/12,2009, at 20:27
Visit domacica
oni znaju...
da postoji neko ko će njihovu ljubav u lepe reči obući.
obojiti, naslikati, opevati...
da se ne zaboravi.
Prijatno!
P.S. rasplaka me i nasmeši... ti jedna... laloška...
03/12,2009, at 20:46
Visit Baladasevic
Pricalice, srcu bliska, ne posustaj(mo) sa pricama! Dobro mi dosla, ama uvek se oraspolozim kad zaskripe vrata pa tebe ugledam :)
Puno lepih pozdrava iz kisne ravnice!
03/12,2009, at 20:49
Visit Baladasevic
Domacice, moram... Ti mene nahranis, pa sta bih drugo? Ljubav nema kraj. Prava, iskrena, jedina. Prica je malcice drugacija, jer je moja prabaka ostala sa dvoje dece, dvoje divnih ljudi, od kojih je jedno moja baka o kojoj sam pisao, divno bice, sveto, duhovno i tako brizno. Zbog nje sam ja ovaki kaki sam. Pozdrav perjanici bloga!
03/12,2009, at 21:56
Visit bealiever
Prava ljubav nema kraj! Ti si sada tu kao dokaz mojih reči... Volela bih da pročitam priču u pravoj verziji, isto ovako uz pesmu "Život je more", mada može i uz "Solunsku"... tužno je u svakom slučaju, ali opet uliva i nadu, veru u dalji život i neko lepše, bolje vreme, zarad sve naše dece pred kojima je život...
Rekoh jednom, ali ću ponoviti; retki su ljudi koji imaju tvoju moć, čije reči kazuju i prikazuju radost i tugu, sve strane života; čije reči leče bol i vraćaju osmeh... Čuvaj svoju dušu od ovih opakih vremena. Želim ti sreću u svemu ovozemaljskom i mir u nekim drugim dimenzijama :)
03/12,2009, at 22:27
Visit nesanica
Ne pamtim kada sam poslednji put procitala nesto ovako lepo. A pesma predivno prati radnju ove price.Hvala...uzivala sam.
03/12,2009, at 23:15
Visit anam
Ja s e sva rastužila, a ono metak ga smo malo kvrcnuo:)))
Dobro je... šta bi mi bez tebe?;)....
03/13,2009, at 01:28
Visit krilaandjela
Јако лепо написано пријатељу пера срца свог. Жао ми је што туга умеша прсте да би се показала величина љубави, али ето тако је.
Колико год верујемо у њу, толико се временом плашимо када је имамо, хоћемо ли је задржати дуго. Метак је никада неће убити, пустиће је низ реку да тече ка мору.Са давног изворишта сузом је човеку бол приписала меру љубави. Разумом се предајемо, а срцем никада.
Поздрав панонском морнару и мирно море пријатељу
03/13,2009, at 08:37
Visit kammmelija57
Ovo sto si napisao je prdivno.U pravu si,ljubav je najvaznija...svaka ljubav je osnov svega sto nam cini zivot.Uzivajmo u zivotu i ljubavi.Ja se trudim...i uspeva mi.
03/13,2009, at 08:38
Visit kammmelija57
Predivno....pojela sam slovo...
03/13,2009, at 11:12
Visit Baladasevic
Bealiever, nadam se da ova zadnja recenica nije prorocanska? :) Zivot je more... Nekom panonsko, nekom mrtvo, a nekom azurno... Je l`...
03/13,2009, at 11:13
Visit Baladasevic
Nesanice, hvala na komplimentima, mislim da me malo falis, ali dobro. Vazno je da se sretnu neka lepa osecanja, vanvremenska.
03/13,2009, at 11:19
Visit Baladasevic
Anam, nazalost, ljubav je bilo tragicno prekinuta. Nije bio medju onim malobrojnim koji su preziveli. Ali ljubav i dalje zivi, samo u nekim drugim dimenzijama. Pozdrav!
03/13,2009, at 11:22
Visit Baladasevic
Krila andjela, fala na pozdravu, oni su vec odavno na nekom nivou tvojih kolega :) ali koreni ostadose i mozda je jedan lepo prozivljen zivot njihovog praunuka ispunjenje davnasnje zelje do momenta kada se svi jednom sretnemo u vecnosti...
Pozdrav sa salasa
03/13,2009, at 11:23
Visit Baladasevic
Kammelija, sreca sto si to shvatila dok jos nisi matora :) A nisi :) Jedino je ljubav vredna, sve ostalo je trosno i prolazno. Zelim ti srece, , da mi isto to kazes za koju deceniju!
S postovanjem,
03/13,2009, at 16:20
Visit bealiever
Proročanska? Kukuuu, šta ti pade na pamet.... c c ccccc... ;):**
03/13,2009, at 22:51
Visit patos
Iako sa bezmalo vekovnom razlikom od iskustva tvoje prabake i pradeke, osetio sam tu bol, nemoć i opet taj bezvoljni miris... i srećno dva puta "izbegao ispod lopate", da bih svetu podario moja dva miroljupca...
Ave, dostojni nasledniče!
03/13,2009, at 23:16
Visit mandrak72
Nemam šta da dodam. Sve si već rekao. pozdrav
03/23,2009, at 11:56
Visit Sandrine
Pozdrav tebi, Ufotvorče iz panonske ravnice!
Na mom blogu, točnije u ovom postu ima nešto za tebe, nadam se da će ti se svidjeti. I nemoj više onoliko dugo da se ne javljaš...
03/25,2009, at 22:57
Visit ana
Tražih nešto o pticama svojoj maloj komšinici Anastasiji i eto...ne nađoh ništa o lasti, ali nađoh blog:)...baš sam se obradovala .. lepo je što si tu negde..
Kad sam bila klinka bila sam ludo zaljubljena u čoveka koji piše onakve pesme :)Smešno pomalo ali eto..
Jednom sam i ja napisala pesmu..kome god da sam je pročitala rekao bi: to nisi ti to je Balašević..valjda uvek kopiramo one koje volimo
Pošto mi ionako niko nije verovao da je pesma moja evo je tebi...može biti da je stvarno tvoja:)
Noćas je zima sjahala
sa divljeg belca oholog
srebrne čizme zveckave u moj su san ušetale
ledenim svojim prstima
moje je krišom dotakla
na dlan mi nežno spustila
sećanje
Nova je godina te noći bančila
mlada i pijana rođendan slavila
u beloj postelji od satena
tvoje sam usne probala
Moje se srce strašljivo
na tvome dlanu skupilo
ko mlado ptiče ranjivo
ljubavi žedno
dok vani četa pahulja
redove svoje razbraja
na tvome dlanu grudima
jezikom i usnama
ispisah reči dve
volim te
Te noći Gospod zažmuri
na naše male grehove
a Mesec lola matora
siđe na okno prozora
i svojom maglom srebrnom
sakri od zlobnih pogleda
lice ljubavi
U sobi samo mrak i ja
i neke želje umorne
sećanje više nije tu
lepo se očas raspline
a vani plešu pahulje
čarobne svoje korake
u meni ipak lumpuju
te divne reči čarobne
volim te
03/26,2009, at 12:08
Visit Baladasevic
Ana, hvala na lepim recima... Sta reci na ovo.. Svrati opet na moj salas i zelim ti da prozivljavas trenutke neznosti dok te ima...
03/26,2009, at 17:28
Visit ana
Hvala tebi na toj želji..
04/05,2009, at 21:21
Visit ana
Dobro vece prijatelju,
Svratih na tvoj salas misleci da te je prolece inspirisalo..ali vidim da nema niceg novog..idoh jutros da se pricestim..bila je zanimljiva sluzba..ipak mir me je ovaj put obisao..nemir se uselio u srce i misli..razmisljam nesto..da li je istina da smo uvek sami na svetu?..da li je ljubav samo varljiva igra Demiurga?
04/05,2009, at 22:06
Visit Baladasevic
Ana, dobarvece. Odgovore mozes dobiti pisuci mi na mail, ako te ne mrzi i, uzimajuci u obzir da sam u super extra de luhe velikoj guzvi, ali svakom i uvek odgovorim! S postovanjem!
bojaljubavi@yahoo.com
Nismo sami. Sve ima svrhu. Kraj ne postoji.
Pozdrav iz ravnice!
04/22,2009, at 17:42
Visit Bella
Zdravo dragi Baladasevicu!
Vec oko godinu ne ostavih komentara..Nazalost nije sve islo kako treba u mom zivotu proteklu godinu..I kao obicno kada te citam uglavnom me vratis u neka divna stara vremena...
http://www.lyricsmode.com/lyrics/d/djordje_balasevic/sevdalinka.html
Veliki pozdrav iz daleka...
05/05,2009, at 23:07
Visit tekstopisac
Pogledaj spot
05/05,2009, at 23:12
Visit tekstopisac
Pogledaj spot
05/12,2009, at 16:51
Visit Bella
Nadam se da je sve ok sa Baladasevicem?? Da li neko zna zasto se ne javlja tako dugo??
Pozdrav svim ljudima dobre volje...
06/08,2009, at 20:29
Visit sanjarenja56
Srećan ti rođendan, mladiću! Samo sreća i ljubav neka su uz tebe!
06/08,2009, at 22:13
Visit vastag
Srećan ti rođendan zemljače !
07/20,2009, at 21:43
Visit poluuspavanka
Raznežila me priča, pravi si pisac, kao Balašević :)Pozdrav za Veliki Bečkerek, najlepši u Banatu!
07/21,2009, at 11:49
Visit Baladasevic
Poluuspavanko, prava prica je veoma slicna, kako rekoh, i ... sta da se radi.. Zivot nosi razne stvari. Pozdrav iz ravnice, branimo se od vrucine hladnim lubenicama :)