Izgubljen (a i u vremenu)
Published on 23:45, 07/27,2008
Vreme, ta nezaustavljiva stvar, ta čudna dimenzija u kojoj smo svi okovani i kojoj svi robujemo... Ovih dana ono vodi, a ja samo ... ah, po običaju, kasnim... HEJ VI, koji kažete da se organizujem, dođ'te kod mene da provedete jedan jedini dan s mene... Pobegli bi o'ma!!!
* * *
Jednom ću posvetiti post Cicilly. Dete me oduševilo. S druge strane, rastužilo. Jer, svi imaju kćer, samo ja nemam. A zamišljam je baš tako, kakva je ona... Ako budem za ičim žalio u životu, to će biti što nemam kćer. Samo se nekako nadam, da ću uspeti da u snahama vidim kćeri i da ih tako volem...
* * *
Na mojoj prevelikoj listi, ne volem pogotovo one BABE i Babuskare, ili babetine koje sve gledaju, sve znaju i samo tračare. Sada znam što kod nas agresor nema nikakve šanse. Sve se zna i sve se dozna. Obavezno pokušavam da im priredim priče. I nije mi teško. Srećom, pomažu mi prijatelji. Pre neko vreme, došao je Slavko, službenim kolima, upalio u sred noći rotaciju, babe se dve nedelje pitale šta je bilo to. Planiram da me uskoro "sprovedu" u po bela dana...
* * *
Pomoć mi je stigla i od "gore", kao i uvek. Jul se nešto rashladio, da ne bih JA žalio toliko za morem. Sada sam se rešio da ću barem u mislima putovati, pa se očekiva i lepo vreme. Na mom salašu uvek lepo vreme, dobro mi došli..
* * *
Vešeras mi opet smešno bilo. Nešto me mala garava pitala, kao da je morala. Ma sve mi čita, kao na licu da mi piše. Nadam se da i vi imate nekoga ko vas toliko dobro poznaje. I vole. Nekada je to nezgodno, ali... nek' ide život...
* * *
Probaću ovh dana da smanjim gas, da prebacim u drugu brzinu, sporohodnu... Duša me boli zbog dragih kolega i kolezinica, ne stižem da pročitam a kada slučajno naiđem na neki prelep post, vidim koliko propuštam... Ma, neka samo ima dragih, dobrih i drugačijih ljudi..
* * *
Lilaninu u ovom postu neću da spomenem. Neću reč reći o bonsai, šiljki, vladici, biljani, sanjalici, Voji... A vas sve ostale ću da pozdravim. I ove gore nabrojane isto. :))))
Kraljevstvo za slobodno vreme!!!
Jednom ću posvetiti post Cicilly. Dete me oduševilo. S druge strane, rastužilo. Jer, svi imaju kćer, samo ja nemam. A zamišljam je baš tako, kakva je ona... Ako budem za ičim žalio u životu, to će biti što nemam kćer. Samo se nekako nadam, da ću uspeti da u snahama vidim kćeri i da ih tako volem...
* * *
Na mojoj prevelikoj listi, ne volem pogotovo one BABE i Babuskare, ili babetine koje sve gledaju, sve znaju i samo tračare. Sada znam što kod nas agresor nema nikakve šanse. Sve se zna i sve se dozna. Obavezno pokušavam da im priredim priče. I nije mi teško. Srećom, pomažu mi prijatelji. Pre neko vreme, došao je Slavko, službenim kolima, upalio u sred noći rotaciju, babe se dve nedelje pitale šta je bilo to. Planiram da me uskoro "sprovedu" u po bela dana...
* * *
Pomoć mi je stigla i od "gore", kao i uvek. Jul se nešto rashladio, da ne bih JA žalio toliko za morem. Sada sam se rešio da ću barem u mislima putovati, pa se očekiva i lepo vreme. Na mom salašu uvek lepo vreme, dobro mi došli..
* * *
Vešeras mi opet smešno bilo. Nešto me mala garava pitala, kao da je morala. Ma sve mi čita, kao na licu da mi piše. Nadam se da i vi imate nekoga ko vas toliko dobro poznaje. I vole. Nekada je to nezgodno, ali... nek' ide život...
* * *
Probaću ovh dana da smanjim gas, da prebacim u drugu brzinu, sporohodnu... Duša me boli zbog dragih kolega i kolezinica, ne stižem da pročitam a kada slučajno naiđem na neki prelep post, vidim koliko propuštam... Ma, neka samo ima dragih, dobrih i drugačijih ljudi..
* * *
Lilaninu u ovom postu neću da spomenem. Neću reč reći o bonsai, šiljki, vladici, biljani, sanjalici, Voji... A vas sve ostale ću da pozdravim. I ove gore nabrojane isto. :))))
Kraljevstvo za slobodno vreme!!!