Subota... i ONA
Dok se pred očima kruni svet kojeg poznajemo, dok nestaju sve boje i pretvaraju se u bledilo i sivilo prolaznosti, Ti stojiš kraj mene i SMEŠIŠ se. Osmeh koji razoružava, osmeh koji podseća na naš zavičaj, na sva naša ranija življenja, ceste zajedničke...Opet se u meni budi onaj neugasivi žar, onaj večni plamen ljubavi, i želja da u svakom kutku svemira ostavim reči i putokaze ka najvećoj ljubavi od kada je sveta i vremena.
Iz očiju tvojih etaloni dobrote izviru, jer sav moj svet meri se (Dalje)