Pred kraj dana
Opet mi se danas skratio dan, pa mi ovih 28 sati dana brzo prođoše, i nađoh se oči u oči sa vremenom. Stojim ja, gledam ulevo na onaj sat, primiče se ponoć, stoji vreme, gleda udesno na onaj sat, i u igri živaca, napeti smo kao strune, niko da prvi krene, niko da popusti. Da li ću ispratiti još jedan dan da ne ostavim koji trag na listu dnevnika mog? Hm, poznavajući sebe kao (Dalje)