Još malo umornih nota pred snove...
Dani već koji put odnesu pobedu u neravnopravnoj borbi. Ponovo s jedne strane umorno lice laloško, s druge strane umor, meka postelja, naporan dan, tišina pod pendžerom... Još jedan list kalendara života mog leluja na prolećnom predvečerju. Pobeđen na tabli vremena, još jedan dan precrtavam neočešljanim rimama...
dok srce traži koraka bat
za mrvu samo postane blaže
sa stare tvrđave kad zazvoni sat
A sfalt u noći vodi me nekud
sećanja vrati o jednom danu
nad rekom drema olistali dud
i varoš sija, kao na dlanu
dok majsko veče prohladno bdi
na klupi pod jabukom nikoga nema
daleko noćas smo, i ja i ti
A klupa pamti nasmejane dane
poljupce nežne i obećanja
k'o da sve beše odskora, lane
a ne pre mnogih putovanja..
talasi Dunava nehajno brode
kao da čujem kako me zove
da sa njim dosanjam velike vode
A na posletku šta jedino vredi
kome se poklon priprema drag
pita me život, tugu ne štedi
dok s neba skida čarobni trag
R eći ću samo noćas životu
kada se podmuklo kroz suzu javi
ne prihvatam tvoju ledenu notu
još sija večnost u mojoj glavi
A baš ću tako, dečjeg mi lica
predaju neću noćas da objavim
već ću u inat uz svetlost svica
poljubac vreli na vrat njen da stavim
V atromet boja, čarobne noći
noćas će biti putokaz moj
za par koraka radost će doći
osmeha njenih, nemerljiv broj
A dan pred nama sitan će biti
na putu života, tek vesela mrva
od svake strofe, povezaće niti
ono što govore...slova prva....