Jednog od ovih dana...
Nekako uvek kada se proleće spusti s prohladnih fruškogorskih padina, zamirišu novoiznikle trave a moje srce se ugreje toplinom sećanja...Uskoro će taj dan, sasvim isti i sličan, i ja ću u njemu ponovo biti onaj veseli putnik koji je došao ko zna odakle da bi zahvatio svu sreću sveta skupljenu u Tvojim očima. April se i te godine tek zašepurio po mom gradu, kišica je obojila to prepodne i nije bilo hladno. Koracima ka Tebi, ni slutio nisam da ću (Dalje)