Uftorak
Treperavi prah proleća vazduhom se sladunjavo provlači. Dan se još jedan kraju bliži, odvija se siva cesta pred mojim očima i nestaju lagano isprekidane bele crte iza mene...Razbacana svetla po ravnici kunjaju pospano i neko je čudno stanje večeras. A opet... Sve je već tako poznato i viđeno. Previše tužnih lica sam video danas, grupice ljudi tuguju svoje tuge, i danas lutah svetom usamljen među tužnima. Dotaknem nekog na trenutak, s rukava mi spadne zvezdani prah, ali u meni niko ne spoznaje (Dalje)