Tri pa jednu...
Odmotava se vlažni ali mirišljavi šal juna, po sokacima i šorovima naše varoši. Još jedna godina, još jedan prilazak sredini vage meseci, prepun promenljivih dana, nadanja, želja, planiranja.. I ova, i prošle, i sve buduće godine naoko biće iste jedna drugoj, meni uglavnom obeležene bezbrižnom potragom za lepim rečima koje bih udenuo u ravni Tvoje dobrote, najdraža. Tako često i dan danas poželim da napišem neke reči, ili da ih izmislim, da se celi svet iznenadi i da se pita, o, koja li je to srećnica kojoj hita ovaj predivni izvor? Bore se igraju sa mojim licem, još uvek dobijam bitku, listove kalendara više ne uspevam da održim na okupu, vetrovi prolaznosti nose ih ko zna gde. Poneka iskra zatinja još i nestane u nepovratu...
U srcu dečaka još žive slike, još je sve veoma živo, i znam da jednoga dana, kad odnesem opširnu knjigu života svog, sve u njoj ću znati, a i kako ne bih, kada je obojeno imenom Tvojim. Vreme do, čekanje, i vreme ponovnog rađanja. Koliko sreće i radosti u samo jednoj malenoj činjenici! U danu koji nije bio ništa posebno, koji je ličio na bilo koji drugi dan u godini, a opet...
Poneka kap o pendžer samo me podseti da se probudim, da pogeldam u budućnost i beskraj svoj i da ponovo utonem u dosanjani svet, da opet bosom nogom osetim neponovljivu lakoću travnatih puteva života.
O, ništavne brige životne, pred beskrajem Gospodnjim!
Šuštanje kiše već postaje laganije, i kao da se pod oblacima ravničarskim začulo da neko među usnulim suncokretima u jesen, doziva njeno milo i lepo ime...
A vetar lagano noćas prebrojava žita, miruje okupana ravnica i ovaj dan ostavlja svoje neizbrisive tragove na listu dnevnika jednog dečaka...
I kao da zagrlim celu kuglu zemaljsku, kao da dišem sa vasionom, kada joj i večeras kažem....
kiša u varoši umiva lipe cvet
zaljubljen rime po osmesima ti kačim
zarobljen dobrovoljno u Tvoj svet
korakom snenim odlaziš u daljine
prepuštaš nežnosti noći i snu
do jutra novog kad sunce sine
i ugledaš me, srećnog što si tu
sve više vreme kroz život nam juri
i raste laloško veliko srce
dok nekako sve brže iscuri
u satu života, peščano zrnce
u jutro udenem sve naše šetnje
dane kraj reke, u Dunavskom parku
poglede naše u večeri letnje
klupu u zaboravljenom šumarku
ne dam da sivi oblaci pobede
ja, princ svih trski barskih
jer niko ne zna koliko vrede
obrisi mojih oblaka, ravničarskih...
Savijam leto, pred tvoje lice
ponavljam evo, već deceniju treću
volim te, zanavek, devojčice
dok dušama gostimo radost i sreću
a rimama od beskraja
što u nebo noćas ode
teče reka što nas spaja
i nemirne nosi vode...
Nacrtam potom, sunce, i nebo plavo
dok bisere osmeha po srcu mi seješ
i umirem od sreće, oko garavo
pobeđuješ opet, i slici se smeješ
varljivo leto donese mesec jun
kao da jesenje probudi boje
dok morem života plovi mali čun
noseći nekih...zaljubljenih dvoje...
(odoh da joj kažem)
06/07,2008, at 00:12
Visit mandrak72
Baladaševiću, vidim garava ti za srce prirasla, pazi se...
06/07,2008, at 00:15
Visit joovanakosovka
Jel ti nekog mnogo volis? jel to neko iz proslosti? Stalno citam tvoje tekstove, jel ona to zna? Nemoj da tugujes...zivot je takav.
06/07,2008, at 00:18
Visit donna
Bila sam blizu tebe, u ravnici.
I sve zagledah oću li gdje sresti malu garavu. Fakat bih je poznala:)))
06/07,2008, at 00:20
Visit shadow
I ja bi :)
06/07,2008, at 00:24
Visit Baladašević
Mandrake, a čega to da se pazim? Meni taj srčani napad odgovara :)
06/07,2008, at 00:25
Visit Baladašević
Jovančice, drago dete, jeste, ona je i iz prošlosti, i iz sadašnjosti ali i iz budućnosti. Tuga je ona neka, ako je može biti takve - pozitivna. Puno toplih pozdrava iz ravnice!
06/07,2008, at 00:27
Visit Baladašević
Joj ba Donna, matere ti, kako bi je poznala??? :))) I šta fali mojoj ravnici, ništa lakše, kad se ulice crtadu lenjirom... ;)
06/07,2008, at 00:27
Visit Baladašević
Šadow, e nek' si mi rekla!
06/07,2008, at 00:30
Visit donna
kako je ba ne bih prepoznala. Jedinstvena mora biti.
A ravnica me dezorjentiše načisto.Crnogorac odust'o, a Bosanac zaluto:))
06/07,2008, at 00:40
Visit shadow
Baladasevicu, ja sta god garavo da ugledam mislim ona je ! :)
06/07,2008, at 00:53
Visit Pinokio
Uvek kad citam tvoje postove, nailazim na iste reci, potpuno iste iz posta u post! A...uvek novi smisao imaju, uvek su drugacije. Vec sam ti ovo negde napisala i necu da se ponavljam. To mu dodje kao kad muzicaru das nekoliko nota, a on uvek od njih pravi neku novu i uvek predivnu muziku. Znam da je tajna u inspiraciji, onoj vecitoj i jedinoj. Kao da znam svaku napisanu rec, kao da sam sve to vec nekad citala. a opet...sve mi je novo i lepo! Kod Stepskog sam rekla da se ponekad postidim sto sam zena. Postidim se uvek i kod tebe kad svratim. Ja ne znam zaista, zasto zenama pripisuju toliko osecajnosti, kad ne poznajem nijednu zenu koja to ume da iskaze kao ti.
Sve ove reci treba znati i primiti. To ne znaju svi.
06/07,2008, at 00:56
Visit lilanina
trubaduru pod ravničarskim nebom želim ti snove ko pesme tvoje :)
06/07,2008, at 06:54
Visit sanjarenja56
Ovog puta ne moraš se bojati mog komentara. Iz resavske prepisivačke škole, prepisujem komentar Pinokio. Obično Domaćica kaže ono što sam ja nameravala, a sad mi Pinokio "krade" reči.
Srećan si ti čovek, Baladaševiću,
ne osvrći se i ne okreći,
osim za njom,
ništa iza tebe
sem nje nije bitno,
ispred tebe ona i deca,
a sve drugo je sitno.
06/07,2008, at 09:35
Visit domacica
lepo se ja prošetah jutros. znaš, ja sam ona senka iza suncokreta.
Prijatno!
06/07,2008, at 09:39
Visit Baladašević
Donna.ba razumem te donekle. I ja kad zađem među brda, pitam se, kako li je stalno gledati jedno te isto. No dobro. VOlim i ja šume i gore, i, uglavnom, gde je ko odrastao, to mu je i za srce priraslo.
06/07,2008, at 09:40
Visit Baladašević
Šedou, ako, ako, lepo je da još neko pomisli na nju. Mada, iskritikova me Pinokio... brrrr...
06/07,2008, at 09:44
Visit Baladašević
Pinokio, ocrni me :) Evo promeniću malo pisanje, znaš kako je, proleće opija.. Mirišu lipe svuda, mesec se lepi odvija... ALi dobor, u pravu si. Koliko puta ja krenem nešto normalno i drugačije, ali kako god kreneš, završi se kako se završi. Kao kad imaš ružičaste naočari pa šta god te pitaju, koje je ovo boje, a ti kažeš - ružičasto! Nemaš se šta stideti, svašta. Mogu samo ja da se stidim kad vidim tvoju predivnu umetnost.
06/07,2008, at 09:48
Visit Pinokio
Pa, dobro! `Ajde da se stidimo zajedno : )))
06/07,2008, at 10:01
Visit domacica
eto ti ga sad. ode baladašević da se stidi sa pinokim, a ja ostah da čekam odgovor. c c c , baš su neki ljudi hitri
Prijatno!
06/07,2008, at 10:09
Visit Baladašević
Lilanina, opet ja ispade trubadur. Mada, slažem se s konstatacijom. Da ponovim, ako kogod nije shvatio, a čisto sumnjam da nije - u mom kraju trubadur se naziva osoba koja... pa da! Baš kao ja. Vidi Boga ti, pa u pravu si!
06/07,2008, at 10:12
Visit Baladašević
Sanjarenja... U mom životu, jedine su boje, mojih dece troje...
06/07,2008, at 10:14
Visit Baladašević
Domaćice, u srcu mesta za sve dobre ljude... Kao i kod ostalih, nadam se... Idem... U nove radne pobede. Najlepše je kod kuće.
06/07,2008, at 12:53
Visit sonatica
U svakoj tvojoj reči ogleda se lepota tvoje duše...hvala što sa nama deliš kockice tvog velikog mozaika zvanog život i ljubav.
Pozdrav i sve najbolje velikom dečaku iz ravnice i garavoj i deci
06/07,2008, at 12:55
Visit Baladašević
Sonatice, hvala od srca, pokušavam da podelim količine dobote, ljubavi i nežnosti, ponekad ne uspevajući da se izborim za izgledom tim, jer deluje kao da se razmećem i hvalim. To nije tako, i bitno mi je da ja znam da to nije tako. Dobro mi došla uvek, u dobrom me našla i još bolja odlutala dalje, niz svoje životne staze. S poštovanjem,
06/07,2008, at 19:16
Visit siljka
Svakidasnje! Bas!
06/07,2008, at 19:47
Visit Baladašević
Šiljka, u pravu si, već sam dobio kritike od Pinokija, te ću malo da pišem o nekim drugim stvarima. Pozdrav iz ravnice, koja kišu čeka
06/07,2008, at 22:03
Visit Pinokio
Aman zaman covece zaluvavi : ))
Ja te uopste nisam kritikovala! c c c nemoj se tu femkati...
06/07,2008, at 22:29
Visit Baladašević
Pinokio, devojko draga, nisi li ti rekla da pišem sve jedno te isto O:) Ta dobro, kako ti kažeš...
06/07,2008, at 22:31
Visit Pinokio
He he he, znas ti, znas! Ne moram da objasnjavam! Ili moram?
06/08,2008, at 00:11
Visit malena S.
kako je lijepo reći volim te, al ne ono tek tako volim te ko što se najčešće čuje, već ono pravo, punim srcem i dušom, baš kao što ti to kažeš...blago maloj garavoj, zna li ona koga ima?
06/08,2008, at 00:33
Visit Baladašević
Malena S, ne znam, moraću je uskoro dovesti ovamo, da malo divanite :) Iskrneo, naposletku mi NIŠTA nije važno, šta će kogod kasti, šta će i kako misliti, ja ZNAM sebe, i znam sve šta će i kako biti sa nama. Pričao sam ti o onom odgledanom filmu... E, pa to.