Trka s vremenom i inspiracijama
Uvek me prevari vreme, i večito kasnim.... Previše obaveza imam, i to takvih koje se ne mogu isplanirati. Kako da znam koliko će trajati neki sastanak? I kad će neko iz neke druge vremenske zone da se seti da nazove ili da ima slobodnog vremena? Tako se trkam sa ponoćnim satima, sa blogom koji mi ne objavljuje članak po sat vremena :) i sa raznoraznim stvarima, saboterima na listovima mojim, virusima i silnim čudima. I, na kraju dana, osvrnem se na listove dnevnika i vidim da je sve bezveze, da nije uopšte onako kako bih ja želeo. I, poput onih školskih dana kada ujutro kažemo -e, doveče ću ranije leći, no ne bude ništa od toga, ja sebi kažem, e, sutra ću otvoriti listove dnevnika ranije. Oćeš, al' malo sutra! Uvek se nešto ispreči, desi, pokvari planove.
I onda onako poražavajuće, samo zabeležim rime neke dnevne, iskreno, one koje se rode tog (ovog) trenutka, čisto da popunim stranicu, kao kadgod kad smo pisali pismeni zadatak, pa je bilo obavezno da se napiše toliko i toliko strana...
Šta da radim. Dobro mi došli, valjda ću i ja nekad doći da napišem i nešto lepo... Pozdrav iz ravnice...
Od postanka pisma na svetu
pisane pesme najdražima behu
one duboke, i ovakve k'o moja - u letu
ode ljubavima, radosti, životu i smehu
nizali se razni pravci kroz vekove
pratili silne modne trenutke
ogrnuti radošću pojave čovekove
zašli su u sve zemaljske kutke
koliko divnih, predivnih stihova
odjekivalo je ovim ravnima
i čini se da ljubav njihova
još lebdi oko nas, u ovim danima
nad mojom varoši mesec je pun
koraci davni u sećanju škripe
i svud unaokolo mesec je jun
dopire miris predivne lipe
nižu se dani, putuju nedelje
privija život mene uz skut
pred snove ispuni mi želje
jedan davni, suncokret žut
najnežnije rime postelju joj pletu
od nežnosti i crvenih latica ruža
onoj, koja je najvoljenija na svetu
i koja poglede kroz beskraje pruža
u srcu oluje udaraju sve bešnje
vrište radosti u junskoj tami
obrisi grana obližnje trešnje
nalik su njenoj dobroti koja mami
da opet krenemo u neke daljine
neistražene srcima zaljubljenih dvoje
i sve dok prvi zrak jutra ne sine
razbacujemo po životima dugine boje
daleka miruje pučina plava
u mome ravničarskom selu
i ovo veče i mala garava
nikada više, i večnost celu
obuzdavam sebe, al' avaj, ne vredi
uzalud želja neslutni broj
uzalud srce malko se jedi
volim te, volim, ma život si moj!
Kao i svakom život mi teče
ponekad tuga u dvorište kroči
i ništa nije od vekova preče
nego svet u kom su ulaz te tople oči
laku noć svima, da bezbrižno zaspite
sa sobom nosim ravnicu svu
ako je sretnete kadgod joj šapnite
da blesavko ovaj zaljubljen je u nju...
06/04,2008, at 01:14
Visit biljana
'ajde ne lupetaj tu...valjda ćeš ti nekad napisati nešto lepo....cccc...ćuti i ne nabijaj nam komplekse...
Laku noć i tebi :*
06/04,2008, at 06:09
Visit sanjarenja56
Zna to ona, naravno da zna,kao što i ti znaš da spadaš među retke srećnike na ovom svetu koji je ono što se traži jednom u životu od prve našao i zadržao. U pesmi "Samo jednom se ljubi" na takvu se ljubav misli, kakvu ti imaš. Večnu.
06/04,2008, at 10:00
Visit domacica
dobar si trkač. pobediš vreme. ali si bolji kao pesnik. i najbolji kao zaljubljenik u malu garavu.
Prijatno!
06/04,2008, at 10:45
Visit Baladašević
Biljana mislio sam na neke prave rime, a ne na ove moje dečije. Neke prave i duboke, kao Anđelkove, Vladicine, Vuketove, Jacine i ostalih blogera...
06/04,2008, at 10:48
Visit Baladašević
Sanjarenja, tu pesmu sam slušao kao mali, možda sam se toga i uplašio, ali sam razmišljao, zašto svi kukaju na tu ljubav, i, kako naći pravu, kao što, uostalom svi i razmišljamo. Ovo mi je blagoslov od Boga, ja nemam drugo objašnjenje.
06/04,2008, at 10:50
Visit Baladašević
Domaćice, kadgod se zapitam, kad me budu pitali pred onim vratima, šta sam radio u životu... šta ću reći? Meni je lično život ispunjen onog dana kada uđe u život moj. Ne znam. Ima još mnogo puta predamnom...
06/04,2008, at 11:43
Visit Pinokio
Ovih dana nisam mogla da zvirnem na blog i bas sam se uzelela...a, onda dodjem i sacekaju me lepe rime na koje sam vec navikla, rime garave, detinjaste, odrasle, slatke, tuzne...sve u jednom. A...ti si se bas raspisao...ne mogu sve da iscitam!!! Izgleda da moje odsustvo podstice tvoju inspiraciju!! Da odem ja opet negde? : )))
Pozdrav, Suncokrete!!!
06/04,2008, at 11:50
Visit Baladašević
O, Pinokio, dobrodošla, baš je bilo prazno. Čitaj, uživaj (nadam se), odmaraj... Nadam se da sam ti nedostajao smo ti mi svi?
06/04,2008, at 12:16
Visit Pinokio
Nedostajao ste mi svi vi, naravno!!! O`s poljubac?
06/04,2008, at 12:19
Visit Baladašević
Naravno, u svako doba :) Samo što pre poljupca dođe nosina koja nekad probode srce i ubiva
06/04,2008, at 12:27
Visit Pinokio
He, he, he, ne znas ti sta je nosina, jer me nikad nisi video!!! Moze i eskimski poljubac, sta fali?! : )))
06/04,2008, at 12:31
Visit Baladašević
Može, ali onda si daleko! Obrni, okreni, ne valja! :) No, nema veze, bitna je nekada i želja samo...
06/04,2008, at 15:45
Visit Tekstopisac
Ovo je napisano u najlepšem trubadurskom maniru. Dakle, ti nisi BALADAŠEVIĆ, ti si TRUBADURAŠEVIĆ :-)))
06/04,2008, at 16:18
Visit Baladašević
Tekstopišče ne znam da li se odnosi na trubadure prave ili na sleng, koji trubadurima naziva arhiduduke i tutumrake. Mislim da si mislio na ovo drugo. Slažem se.
06/04,2008, at 16:29
Visit sanjarenja56
Kad obrneš, okreneš, kako ne valja???
06/04,2008, at 16:51
Visit Baladašević
Sanjarenja, plašim se da nisam razumeo tvoje pitanje. A rad sam odgovoriti, draga devojko
06/04,2008, at 16:55
Visit sanjarenja56
Samo sam pažljivi čitalac, kao i uvek. i malo zadirkujem, kao i uvek. Ništa novo pod kapom nebeskom.
"Može, ali onda si daleko! Obrni, okreni, ne valja! :) No, nema veze, bitna je nekada i želja samo"
Kad obrneš, okreneš, kako ne valja???
06/04,2008, at 17:05
Visit Baladašević
A živa ne bi bila da ne peckaš, c, c, c... Obrni okreni, nikako ne valja. Samo ti mene sekiraj :) Ili ti to 'oćeš da ja što pre postanem ... pacijent?
06/04,2008, at 17:30
Visit sanjarenja56
Ako ostaneš u tonusu, to je dobro za tvoje zdravlje! Samo iz najbolje namere, živa mi bila ja! A ti si kao početnik u peckanju, a???
I koliko puta da ti ponavljam da nisam psihijatar!?!
06/04,2008, at 17:39
Visit Tekstopisac
@Baladašević: haaaaaaaaaahhahhaaaaaaah, kažeš arhiduduke i tutumrake, ovo prvi put čujem, oprosti na neobrazovanosti mojoj, i na prostoti mojoj, ali arhiduduci i tutumraci - to zvuči DO JAJA :-)))))))))))
06/04,2008, at 21:41
Visit betyn
Кад ћитам о твојој љубави, осетим мирис багрема, а од вечерас јако мири липа.
Јел' ти то намерно?
06/04,2008, at 21:43
Visit betyn
Кад читам..... ех, стално у журби, шта ћеш, брзоплето једно, нестрпљиво, што меша слова.
06/04,2008, at 22:51
Visit malena S.
oh, netko je ipak živnuo! Izmamio si mi osmjeh na lice i čini mi se da i ja osjećam ovaj divni slatki miris bagrema...eh, blesavko zaljubljeni, samo takav i ostani!
Jedino mi je žao što čitav dan nisam uopće mogla "uštekat" se ovamo, zapravo ni na pola neta...
06/05,2008, at 01:03
Visit baladasevic
Betzn, jeste, da bi svima koji svrate u moje dvorište bilo lepo. I da ponesu mrvicu barem, optimizma i pozitivne energije... Pozdrav iz kišom okupane ravnice!
06/05,2008, at 01:06
Visit baladasevic
Malena S, to je tako bilo, jer si trebala mnogo da se oraspoložiš. Drago mi je za osmeh, hvala ti puno. Lepo te je videti u mom dvorištu. Zaista! Kad krećemo na put?