Za svakog ponešto...
MIŠ U GVOŽĐARI
Mora da je to. Prepoznavanje. I ovde na blogu i svuda, ove tugaljive, čežnjive i tugom uglavnom protkane misli, reči... Bolje "prolaze". Da li ste nekad čuli pesmu prijatelju? Mislim na neku pesmu, kompoziciju, sa sve pevanjem? Ne podnosim stereotipe, ali stvarno, nikako ih ne podnosim. A sad mi jedan pade na pamet, od onog pisca znamo kog što je govorio o porodicama, kako su sve srećne iste bla bla bla...
Unapred se servira da je izazov i istraživanje, svojstveno radoznalom čoveku ono što NIJE srećno. Pesme sa tužnim završecima valjda naiđu na odjek srca koje kaže, eto, da, razumem, znam kako je....
Prati me sve to još poodavno, a ja se ranije čudio. U srednjoj školi, govorahu, jao blago vama. Zašto? Pa zar ne može svako tako? NIŠTA mi ne beše jasno. Muški žele srećan život, lep pol isto, a nikako ne ide. Na početku fakulteta, isto tako. Zapazili nas i procesori. I opet ono, blago vama. A ja ne videh ništa čudno i neobično, samo ljude koji se vole, koji žele da žive svoje snove. Prestao sam odavno da se pitam zašto je to tako. (Dobro, de, znam zašto je, ali...)
Zaljubljenih svuda, a ljubavi nigde??? Zašto ljudi mogu da upamte sva prvenstva i igrače, a ne mogu da se potrude oko svoje drage? Zašto je NJOJ bitnije šta će joj reći neka suparnica (potencijalna) od srećnog i zadovoljnog pogleda? Znam, znam... Sve se pokvarilio i okrenulo, i ono kad sam ja tražio svoju polovinu beše teško, a sada ... brrrrr.. Sam sebi kažem, e, nek' nisi odustao!
Pa silnih filmova, priča raznoraznih, serija (što španskih što ostalih plačljivo-kukulelečkih)... A ljubavi nigde! A SVI sanjaju o ljubavi pravoj.... i NIŠTA!? Gde se tu prekidaju niti, čudo jedno... Osećam se kao u matriksu. Ma muke žive.
Dobro je da još (donekle) razumem ljude kad divane, šta divane.
A sam sam kriv... Oću na Zemlju, oću na Zemlju... E, pa eto mi ga...
PRENEMAGANJE
Ne volem prenemaganje. A što to ne volem, ne mogu da opišem. Ne znam, valjda zato što sam tako vaspitan. Ako ti nešto TREBA, reci lepo! Ovo se odnosi na lep pol. Ima nešto ono što je neko od blogerki pisao, kako se ponašati sa muškarcima i ima ono - ako nešto želite, jednostavno nam to recite. Potpuno se slažem. A kod mene ako se proba se neuobičajenom modulacijom glasa, sa nekim neprirodnim umiljavanjem, odmah se "pali" blokada u glavi, pa sve da mi je to nešto traženo na dohvat ruke, zablesavim se (dobro, de, priznajem, kad se zablesavim i kad se NE zablesavim, skoro da nema razlike).
Te ženske igre i to, a, jok! Ali, to pali kod većine MUŽJAKA.
Ordinacija. Sedim i kraj mene neka devojka, žena, šta li (beše to poodavno). I sad, pazi fore. Kaže ona onako, sve kao umiljavajući se, komentarišući "ne znam koji doktor radi ..." (ovo se samo rečima i gestovima može opisati), ali rekla je to, skroz sugestivno, ne bih li ja odmah pao na noge lagane i otrčao da vidim ko je. Možda sam bio nekulturan, ali sam samo rekao "NEMAM POJMA!". Znam, nije lepo. Ali da mi je lepo, ljudski rekla, e, Ufe, idi na centar vidi da li sam tamo, otrčao bih. Znam, čudan sam. Šta mogu. Ne podnosim foliranje, pa to je. Samo prirodno.
Namćor vojvođanski, sačuvaj me Bože!
IGRE BEZ GRANICA
Da se razumemo, o'ma na početku. Ja organski ne podnosim politiku, i kao što sam kaz'o ono jedared, izvađen mi je čip za politiku osmog dana po rođenju. Ali ovo što se dešava kod nas je ludilo. Bili izbori, i ja sad (pazi koliko se razumem) mislio, ok, sad ćemo da počnemo da RADIMO nešto, kao. Oćeš, šipak! Ovi krmci se opet nadmudruju, kombinuju.... A svi ISTI! Ma neću o politici, radim puno sa inostranstvom u preduzećetu i koliko god je tamo kako je, prostije je i niko ne priča o politici. Zamisli, naručim ja robu iz Amerike, a on mi kaže, čekaj da vidim da li će Obama Odalama da pobedi, i sl. Ma smejurija.
I taman misliš, videli smo sva čuda sveta, a ono trt! Evo novih ludaka dok si rek'o piksla.
Bojim se da ih nikad neću razumeti....
ROLAN GAROSIĆ
Gledam i užvam. Svaka čast našim devojkama i momcima. Ana je lepa kao anđeo. E, zamislite neku koja je sto puta lepša od nje. Pa ta, recimo, ne bi bila ni blizu maloj garavoj. Molim? A, da, nisam hteo o tome. Izvinjavam. Čitao sam pre neki dan neki američki sajt i piše sve ovo ono, a naše tenisere NIGDE ne spominju! Tek na kraju samo u jednoj rečenici kao konstataciju da je ona ...hm... da se ne odrazim, frajla otišla, pa kao sad i ove naše imaju šansu. A oni nikako da ukapiraju naš INAT. Nije inat ok, ali neka Serbs budu još dugo na vrhovima belog sporta, pa nek' puknedu od muke dušmani! A biće jedared i srpsko finale!
Kako bih voleo da Nole pobedi u petak, samo da ne bude ono naše "šta ako pobedim?"
A Garosićem su ga nazvali danas, jer nas od 10 polufinala nekih, ima u 5.
Gledajući zvanični sajt video sam da ima i prvenstvo rolan Garosa i za osobe u kolicima. Divno i humano. To je moje geslo, koje preporučujem svima za ozdravljenje - pomozite onima koji su slabiji od vas, uzdignite se!
O ovome neću više ni reč, gem, set i meč!
JAČE JE
Kaže mi prijatelj koji svrati ponekad na blog, nemoj da pišeš te dečije stvari vidi koliko si mator, nemoj da se blamiraš, naravno u polušaljivom tonu (misli na moje pokušaje da ispadne pesma). Ali, ima tu istine. Ma, kažem mu ja, to je moje dvorište odmorište. To sam JA, to je deo mene, i to su delići slagalice ovih dana. Svrati tu mnogo dragih lica, pa mi posle bude sve milo...
I nekako, dan najviše volim da završim uvijanjem u neočešljane rime, one, koje nastaju u trenutku dok još ne znam kakve su. I one neke druge koje lebde oko svica mog, pred spavanje...
hladnjikav vazduh ide niz drum
kiša je tmurna, ja budan snevam
u noći kad čuješ svaku kap i šum
noćas se ćudljivim pokazao jun
svud kapi pomenutih, neznani broj
region srca skroz je šaren i pun
zaustavljen na licu maloj garavoj
ma teci samo, moj burni živote!
izazivaj, mami, muči, ne štedi
sviraj i vesele i one druge note
onda ću znati koliko vredi...
to što sam svoju polovinu sreo
nedaleko od životnog ognjišta
i što se samo kraj nje vidim ceo
ma drugo i nije važno mi ništa
šapuću noćas daleke pruge
zovu me neke ceste nedosanjane
stazama uskim zaraslim u tuge
zavejane mesečinom zapletenom u granje
i noćas opet sve u meni vri
zahvalno Bogu što mi ju je dao
odavno istina kraj srceta zri
ma sutra da umrem, ne bi mi bilo žao!
I ovaj završetak će primiti mog života knjiga...
A kogod ako šta zameri... ta baš me briga! :)
06/05,2008, at 01:39
Visit principessa78
E foliranje ne podnosim ni ja.Ali,znas sta,ponekad bih tako voljela da znam neku od tih "zenskih" fora,pa da zatrepcem trepuskama i namjestim glasic.Ali,niti imam takav glasic niti znam da trepcem,osim kada mi musica uleti u oko.A trepuske imam:)
06/05,2008, at 07:41
Visit vladica
ma ne volim ni ja politiku , ali sve se nekako politika nameće kroz život , pa onda moram da bih ostao bistrog uma da je povremeno istiskujem iz sebe , nekim ličnim revoltom.
06/05,2008, at 07:46
Visit sanjarenja56
"Oću na Zemlju, oću na Zemlju... E, pa eto mi ga..
Namćor vojvođanski." To ti sve reče. A ja ipak moram da se složim da si ovde puno istine napisao. Jeste da ponekad nemaš takta u nekim izražavanjima (( molim otići na post Tamo daleko od Vladice, pročitati pesmu i komentare i videti kako se to radi, da ne bude nikakvih zadnjih ni prednjih naopakih misli, op.prev.)), pa budeš neshvaćen, ali ZNAM da si široka duša (ne fizički) i mnogo toga ti je unapred oprošteno. Nemoj to da zloupotrebljavaš, moliću lepo.
"A kogod ako šta zameri... ta baš me briga! :" opet reče ti...
06/05,2008, at 08:21
Visit domacica
"pomozite onima koji su slabji od vas"- telepato, juče počeh da pišem nešto na ovu temu, sve nešto mislim, slabo je obradjena na ovom mestu.
hvala što me podseti da nastavim. i možda završim i objavim.
o ostalom neću ni reč, ne pišem o onome što ne volim.
Prijatno!
P.S.Pesma se izuzima, ona je van svih kategorija.
06/05,2008, at 09:14
Visit Baladašević
Prinčipeso, znaš ti to, još kako. To je svojstveno SVIM pripadnicama lepog pola, samo ima nekih koje to ne koriste, ili koriste u slučaju preke potrebe. Drago mi je da si od takvih kakvih si...
06/05,2008, at 11:58
Visit Pinokio
Rekla bih da ne volimo iste stvari, a da li iste stvari volimo to ne znam : )
,,...ma teci samo, moj burni zivote!
Izazivaj, mami, muci, ne stedi
sviraj vesele i one druge note
ONDA CU ZNATI KOLIKO VREDI..." - retko ko zna da posmatra stvari na ovaj nacin. Onaj ko zna, taj je srecan!
06/05,2008, at 13:48
Visit malena S.
bravo, majstore! Za sve jedan dio ovoga posta, bravo, pa čak i za ono o tenisu, mada taj dio jako ne pratim osim kad naši nešto trčkaraju po tim terenima (mislim na naše naše, ovo su ipak vaši i moram priznati, stvarno su dobri, pa nek sad moji pljuju i ljute se), a ostalo je i kod nas isto. A mi smo ti žene, valjda vražja stvorenja i izgleda da ne možemo da barem jednom u životu ne pokušamo nešto dobiti i/ili ostvariti raznoraznim prenemaganjima, glumama, lažima, i na našu sreću, dobro nam ide. No zato se i dešava ono iz prvoga dijela posta kad kažeš "zaljubljenih svuda, a ljubavi nigdje" jer mali crvić u našoj mašti ne da nam mira, pa i kad nešto dobijemo, nekako nam s vremenom apetit poraste pa ubrzo počnemo smišljati kako vas opet navući na tanak led. A kad to pomalo ispliva na površinu pa vi shvatite da ste na tankom ledu, tada one niti koje su držale na okupu to savršenstvo (moram reći prividno) počnu popuštati i ljubav se rasplinjava...
Jesam žensko, ali nije me sram priznati da je to tako i točka. To je valjda jače od nas. A maštu nam još više potiču baš te plačljivo-kukulelečke sapunjare koje spominješ.
Uh, opet ja otegla, al nema veze.
Za stihove ne brini, predivni su baš tako "dječiji" jer su od srca.
Pozdrave ti šaljem iz moga kišnoga i tmurnoga primorskoga grada u srcu Halubja (ajd, sad me nađi :):) )
06/05,2008, at 13:59
Visit Baladašević
Vladice ja sam u prvi mah u tvom komentaru pročitao "ličnim revolverom" :) Mada, što se tiče političara... hm...
06/05,2008, at 14:07
Visit Baladašević
Sanjarenja, polako se u mene uvlači strah od pisanja. Ne mogu da se opustim, plašeći se tvojih komentara. Da mi ništa ne znači(š) ne bi bilo jeda. Molim za savet :)
06/05,2008, at 14:25
Visit Baladašević
Domaćice, jeste tako je, ništa ne oplemenjuje toliko kao pomaganje slabijima. Da vidimo da ni ti "jači" od nas nisu ništa drugo, do obični ljudi. Moj stav/stil je da se pomaže onako dostjanstveno, skoro da niko to i ne zna, a ne kao što mnogi rade, busajući se u grudi i udarajući na sva zvona. Pomagati trba radi sebe, a ne radi drugih koji će ti klicati i tapšati po ramenu. Ah, taj ego!
06/05,2008, at 14:28
Visit Baladašević
Pinokio, tako je, ali je vrlo teško i mnogi odustaju, uljuljkujući se u bezlično sivilo svakodnevice, meni nešto najstrašnije i najmrskije, brrrrr
06/05,2008, at 15:35
Visit sanjarenja56
Hajde, ponoviću : Molim otići na post Tamo daleko od Vladice, pročitati pesmu i komentare i videti kako se to radi, da ne bude nikakvih zadnjih ni prednjih naopakih misli, op.prev.). Zašto ne učiti od dobrih primera, ipak je Vladica stariji i iskusniji od tebe?
Ma verujem ja da si sada shvatio sve i da ćeš opušteno, ali i pošteno komentarisati i da se ja neću ljutkati.
06/05,2008, at 15:41
Visit Baladašević
Malena S, nije te teško naći, rekao sam ti to, a i o onom drugom traženju, da nije teško. Nažalost, prvi tragovi koji su pokazivali ka tebi su bili vrlo ružni i tužni. Ne tvojom krivicom, naravno.
Što se tiče vaših i naših, takva podela mi je strana, kao privremenom stanovniku Zemlje.
Tenisere ovlim da gledam (mislim, teniserke :)) ) i uživam zaista, navijam svim srcem, iako nisam neki sportski tip. Ali volim da navijam za "naše" :)
O ovim osobinama, lepo je što priznaješ, jer to je jednostavno tako... Priznala ili ne, tako je. Čitam arsenal tajnih oružja vam je na raspolaganju, a i ružan pol je ipak vrlo naivan. No, i dlaje ostajem za istinu i realno tumačenje nekih stvari. Nekih, rekao sam, ne svih.
Ja najesen dolazim u tvoj kraj, pa ako budeš želela da ti lično nažvrljam neku poruku i ostavim za uspomenu, javi.
Pozdrav iz ravnice!
06/05,2008, at 16:26
Visit malena S.
E sad sa zadovoljstvom čekam jesen! Ma naravno da hoću neku žvrljotinu lično nažvrljanu!
A tragovi...ima ih posvuda, nekih ružnijih, nekih ljepših, pa sam biraj po kojima ćeš me tražiti. A voljela bi i da me još netko tako nađe...al o tome ćemo drugom prilikom. Idem sada kućici, pustit mozak na pašu jer mi je dosta blejanja u ekran za danas. (Uh, al sam se naradila, čitavo vrijeme šetam po netu, nadoknađujem zadnja dva dana što me zezao...pssst, da šefica ne čuje!)
06/05,2008, at 16:33
Visit Baladašević
Malena S, želja je već pola uspeha. Sretneš se nekad negde sa potpunim neznancem, pa se ispričate neko kratko vreme (za vreme nekog putovanja, recimo), ispozdravljate se i ostane ti lepa uspomena, na primer. Isto tako, mogli bi se recimo sresti, malo izdivaniti i da nam bude drago što se poznajemo kad/ako nastavimo ovde da se srećemo... Odmaraj i budi srećna...
06/05,2008, at 23:22
Visit dijana
krasno, imala bi još što šta kazti al sam u gužvi pa ću te samo pozdravit ovaj put, pozdravi tamo sve redom