Moja drugarica
Malkice je starija od mene. Doduše, ne mislim na mojih 12 godina, već ono što velike čike staviše u ukrštenicu. Ali opet, starija je taman koliko treba. Taman kao moja sestra, koliko bi sada imala. Da joj se svideo ovaj svet. A nije. Razumem je. Čeka me, igra se na nebeskim njivama negde. Ne, neću o tome. Počeo sam o mojoj drugarici. A sad ću da kažem nešto o mom dedi. Ovde gde ja živim, dede zovu "dejkama". Milina jedna. Puna usta miline kad kažeš. Bio je seosko spadalo. I danas mi još poneko, od starijih, kaže da ličim na njega. A meni sve milo. I on je u jednoj od mojih knjiga. Knjiga se zove "Trilogija detinjstva". Ali nemojte to nikome reći. Opet sam odlutao. Kao i moja drugarica koja luta.
Velika je to hrabrica. Bori se sa svim nedaćama životnim, hrabro, sa osmehom. Po ceo dan. A nedaće, kao da samo takve ljude vole. No, ona ih sve pobeđuje osmehom. Koliko li samo lica ima, ona, dobrica. Pre podne je u preduzećetu svom, popodne majka, domaćica, sestra, komšinica, umetnik. Da li ponekad nađe vremena za sebe? I ja je puno volim. Ali ne smem to da joj kažem. Naroguši se sva. Pogrešila je za jednu periodu sinusoide i uključila se u život u pogrešno vreme. Razumem je. Ali stvarno je volim. Jednom ću joj to reći, pa nek' se ljuti. Ma, kao čoveka, kao ljudsko biće, kao sestru, prijatelja srca mog. Toliko ljubavi prave bi mogla da da! Vulkani u njoj, nepregledne daljine duše, mir i spokoj sumraka nad mirnom površinom mora...
More posebno vole. Razumem je. Ko je neće razumeti nego panonski mornar, je l' te... Hiljade priča u njoj, srce veliko za njeno telo. Ako bude imala tegoba zdravstvenih, to će biti to. Koliko treba hrabrosti završiti dan sa osmehom, kada ne stigne nijedan pozdrav, zagljaj, poljubac. Ne spominjem joj to. Samo joj šaljem nežnosti, energije i dobrote, spominjem je u molitvama. Ona pojma nema, moram to reći, bez obzira na njeno obrazovanje (koje nikada ne spominje, skromnica), kako sve to od mene stiže do nje. I od drugih koji je vole. Pssst! Samo joj to nemojte reći. Ne samo što se ljuti, već... Nije imala sreće da potrefi onu svoju sinusoidu.
Od umora ne vidi više. Ne razume, iako je starija. A meni, opet, nije teško da joj pokažem. I pokazaću joj. Nisam je baš baš dugo video... Uskoro ćemo se sresti ponovo, divnog dana za našeg divana! Kao dve strine, mogu da zamislim. A milina pričati sa njom.. Od Kulina Bana ... i dobrijeh dana... Ponekad se naljutim na nju. Kao. Što podcenjuje sebe. Što misli da na stanici na kojoj je, više vozova neće biti. I da je sama. Lenštino jedna, kažem joj otvorenog srca.... Pogledaj koliko tragova, urezanih stopa, na ovoj stanici čudnoj... Vozovi prolaze...
Želim joj reći da dok je mene nikada neće biti SAMA. I ljubav da može doći kad joj se najmanje nadaš, a tako inače i biva. Puno moram da obnovim gradiva sa njom... Sve je zaboravila... Ali šta ću kad je volem. Uh, dobro je, nije tu da čuje. Znam samo da će jednom reći, e, znaš, žao mi je što ti nisam verovala. Naravno da se neću ljutiti. I tako kad umorna krene na spavanje, breme preveliko na trenutak kad zbuni, sigurno ne zna da je u mislima i molitvama pred san, mojim. I ako misli da niko ne brine za nju, vara se. Neću joj to divaniti, shvatiće jedared. I da je se svaki dan setim i mislim na nju. A vi znate da ja imam veze i sa ravničarskim oblacima i s vetrovima sudbine... Pisaće i ona jednog dana, na moju molbu, kako se ljubavlju sve može pobediti. Pa i prijateljskom. Ljubav je ljubav.
............
A vas pozdravlja, i stavlja osmeh na lica
panonski mornar, Baladašević, lokalna okruglica
04/25,2008, at 00:54
Visit donna
Ljubav je ljubav. I sreća je imati takve prijatelje poput tebe.
Pozdrav panonskom mornaru
04/25,2008, at 01:30
Visit altamoda
Ljubav, zaista, sve moze pobediti.
Pozdrav panonskom prijatelju. :*
04/25,2008, at 01:30
Visit principessa78
Hmmm...je li to ona na koju mislim?Ako jeste,reci joj koliko mi je srcu draga!
04/25,2008, at 02:03
Visit lilanina
Zna ona to, negde duboko u dusi, da ima prijatelja za ceo zivot.
Osmeh put ravnice :)))
04/25,2008, at 09:45
Visit domacica
lepo je biti tvoj prijatelj.
ima li mesta na koje tvoje tople reči ne dopiru?
Prijatno!
04/25,2008, at 10:50
Visit sanjarenja56
Dragi panonski mornaru, ta tvoja drugarica i ne zna koliko je srećna što ima tebe. Trebala bi da te uzme za brata, kad već ima koliko tvoja sestra što se predomislila za ovaj svet, i da joj kao mlađi brat otvaraš umorne oči, da vidi radosti života.
04/25,2008, at 12:27
Visit principessa78
Hmmm...ja sam ovdje nesto pobrkala...
U svakom slucaju,mogu li ja biti tvoja prijateljica:)))
04/25,2008, at 13:11
Visit Pinokio
I u srcu srce!
I u tom jos jedno, i jos jedno, i jos...
Nadam se da tamo ima mesta za sve one kojima pozelis lepe misli!
Pozdrav!
04/25,2008, at 13:12
Visit usjenivrbe
..koliko je lipote u napisanom..posebno si ti ovo njoj posložio...da znaš da je meni osobno žao ako ona ovo neće pročitati a još žalosnije zato što joj to ne kažeš...šteta je ne znati da netko o tebi ima takvo lipo mišljenje..da netko na tebe misli prije nego utone u san..da zaspi s molitvom na usnama..i ja se slažem s tobom da ljubav može doći uvijek..i da je tu negdje samo je treba dodirnuti..
hvala na pozdravu i osmjehu..skoro sam ga vidjela..evo i ja tebi ostavljam jedan:-))
04/25,2008, at 13:17
Visit usjenivrbe
..oprosti zaboravih ti reći..posebno me je dojmio početak tvog posta..spomenuo si sestru koja te čeka na nebeskim prostranstvima..gore gdje kažu da je sve lipo i da sve cvita..u šta ja uopće ne virujem ali neka bude..htjela sam reći da je i moj brat gore...brat koji je 12 godina mlađi od mene..brat koji je rekao zbogom ovom svijetu..moj post 13.3.neznam da li si već tada posjećivao moj blog..i ja ga razumim baš kao i ti svoju seku..
ugodan dan..
04/25,2008, at 15:02
Visit sanjalice
Ah to tvoje veliko srce!
04/25,2008, at 15:50
Visit tuzna
donna je rekla isto sto bih i ja,potpisujem i ostavljam
ljub
:***
04/26,2008, at 22:00
Visit Darko
Sve napisano, kako dolikuje tebi, ali ta prijateljska ljubav, nebih išao tako daleko. Ja bih se ipak zadržao na rijeći "prijateljstvo"...to je itekako dovoljno... . Vidim da vidiš stvari koje drugi slabo vide, a isto su važne za svakidašnjicu. Ali bez obzira na tvoje dobre namjere, ta prijateljica bi to pogrešno razumjela, zato mislim da je bolje tako, a još to da ćuje netko ko bi isto pogrešno shatio i eto ti nevolje... .