Recept
Kako godine odmiču, sve lepe i velike stvari se pokazuju u svoj svojoj jednostavnosti. I shvatamo da su najveće stvari u stvari, najjednostavnije. Ne kaže se džabe već dugo vremena da je cena mudrosti - starost. Za putnike namernike, evo male - prečice.
Iz "pera" nekog ko je tim stazama već išao..
Recept je vrlo prost. Pokušati svaki dan da se postavimo kao da nam je zadnji dan. Iskoristite i najmanji trenutak dana da se ponekad zamislite nad životom svojim. Ovo vredi za svakoga. Ko sam? Šta sam ostavio za sobom, i kakve su to vrednosti? Da li sam živeo/la onako kako sam hteo/la? Koliko je ljudi od mene imalo koristi, pomoći?
Kakav sam život vodio/la? I, najvažnije, koliko sam ljubavi DAO/LA, da bi mi se mogla vratiti sada? Koliki je rezultat u mojoj utakmici sa egom? Najčešće je poražavajući.. NIŠTA nije vredno spokoja i mira duše. Ne očajavajte ako je ovaj dan nikakav. I Gospod se odmarao.
Ima toliko ljudi kojima mrvica dobrote znači puno.
Svaki dan je mala slika života i radosni su oni koji prepozanju to. Sve je tu - jutro početka života, dani groma i odmora, i onda veče... Kao pokazatelj da sve nastaje, nestaje... i opet nastaje.. Svaki dan pred očima odigrava nam se jedan život, i sve u prirodi savršeno funkcioniše, jedino se mi žalimo da nam ne valja.
Jer sve se vrti u krug...
A ja večeras, ponovo premoren od celodnevnog posla, jedva suzdržavajući očne kapke da izgube bitku sa silom zemljine teže, poručivam:
MA, okren'te već jedared te ringišpile u vašim glavama...
NKAD nije kasno, i NIŠTA od toga vrednije nije.
A ja ne volem što sam ovoliko premoren :( I odoh da tražim utočište noćno. Garavo...
08/02,2008, at 00:01
Visit voja
Svidja mi se kako razmišljaš...pozz:)
08/02,2008, at 00:15
Visit Pinokio
Laku noc!
Napisao si sve ono sto je vazno u zivotu, znas to da zivis i sada na miru spavaj uz svoje utociste!
Laku noc...psssssssssssstt....necu da pevam uspavanku, jer ti vec hrces :)
08/02,2008, at 00:24
Visit biljana
Trudim se da svaki dan proživim baš onako kako bih htela, ali se nekad nametne nešto pa prosto ništa ne mogu da učinim.
Sva sreća pa svi imamo neko(g) naše malo utočište. Šta bi smo bez njih?
08/02,2008, at 01:19
Visit altamoda
Imamjos 4 ispita koja mi stoje na glavi i ne daju mi mira.. Neki to zovu savest, neki ludilo, neki kazu da nije vredno nerviranja. A meni se cini daleko, predaleko.
Nema veze sa tvojim postom, ali za srecu je potrebno malo. ;) Samo jos malo. :*
08/02,2008, at 07:26
Visit sanjarenja56
Markesove misli me oduševljavaju i uvek podsećaju gde sam i šta bih još mogla.
"Kada bi Bog za trenutak zaboravio da sam ja samo krpena marioneta, i podario mi samo komadić života, moguće je da ja ne bih kazao sve što mislim, ali nesumnjivo bih mislio sve što kažem.
Stvari bih cenio, ne po onome što vrede, već po onome što znače. Spavao bih manje, sanjao više, shvatio sam da za svaki minut koji provedemo zatvorenih očiju gubimo šezdeset sekundi svetlosti. Hodao bih kada drugi zastanu, budio se dok ostali spavaju. Slušao bih druge kada govore, i kako bih uživao u sladoledu od čokolade.
Bože moj, kada bih imao jedan komadić života…
Ne bih pustio da prođe ni jedan jedini dan, a da ne kažem ljudima koje volim, da ih volim.
Uveravao bih svaku ženu i svakog muškarca da su mi najbliži i živeo bih zaljubljen u ljubav.
Dokazivao bih ljudima koliko greše kada misle da prestanu da se zaljubljuju kada ostare, a ne znaju da su ostarili kada prestanu da se zaljubljuju."
08/02,2008, at 09:18
Visit Baladašević
Jovo i meni se jako sviđa što kod tebe pročitam, ponekad nam se svima čini da nam kradeš misli, pa ih lepo ofarbaš u smehovite boje...
08/02,2008, at 09:21
Visit Baladašević
Pinokio, primetio sam čak i ja da hrčem ovih dana, tj. noći, ali to je od prevelikog umora, i spavam onako kako ja nisam navikao, kako ja kažem - "kao leš"... :) Ne se mrdam uopšte...
08/02,2008, at 09:22
Visit Baladašević
Biljana, sve se može što i kad se hoće, ako je protkano dobrotom. Zato i imamo sutrašnji dan. Svi smo mi imali napade "lenje bolesti", ali smo je i preboleli... Ponekad se vrati, tek da podseti na te nikakve dane... Danas je već drugačije, zar ne?
08/02,2008, at 09:24
Visit Baladašević
Altamoderna, to je samo jedna mala i nevažna stvar. Sada mi ne veruješ, ali tako će brzo otići u zaborav. Naravno, ne ako ti ne želiš da završiš... Puno sreće! Ako šta treba da se pomogne... :)
08/02,2008, at 09:26
Visit Baladašević
Sanjarenja, znam za ovo, mislim da si čak i slala jedared to, jer snimih ovo te se kadgod zadržim u dubokoumnim pogledima na te reči. Ali, i pomenuti gospodin je to rekao tek posle, u poznim godinama, kada je platio cenu mudrosti... godinama...
Lep dan tebi i svima
08/02,2008, at 10:46
Visit sanjarenja56
Zato se i treba podsećati ranije, da mudrost steknemo bez plaćanja dubokim godinama!
Kao što ću i ja steći mudrost da ne odgovaram više na tvoje postoje, jer ti zaobilaziš moje, uta ta!
08/02,2008, at 13:34
Visit krilaandjela
Од превелике мудрости и посла човек понекад губи себе, ја се смејем, али у себи и очима у свакој прилици кад ухватим себе да сам претерао и презубио.
Јако чудан постајем и волим тај тренутак ка д хоћу моје рингишпиле да покренем.
Лепо је и поучно твоје размишљање, сакупљено из свих вртова савета овога света, обавијено и запетљано да не испадне из наших руку.
Ех то уточиште, без њега смо изгубљени...
Поздрав
08/02,2008, at 14:47
Visit donna
Svako veče zapitam se šta sam to u toku dana korisno uradila. Lekciju o tome koliko je važno reći nekome da ga voliš, učiniti nešto korisno i dobro, pomoći, pružiti ruku sam naučila. I jako žalim što nisam sve rekla onima kojima sam trebala, a zakasnila sam.
08/02,2008, at 15:44
Visit Baladašević
Donna, nikad nisi zakasnila, ne brini. Ja valjda znam :)
I svaki dan nas uči da možemo biti bolji, vedriji i vredniji. Naravno, kako sam rekao, ima i lenjih dana, kada tiho tugujemo i/ili bolujemo. I to je za ljude...
Srećno i tebi i svima na putovanju i u traganju...
08/02,2008, at 15:47
Visit hyperblogger
sg cu ja da obrnem ovaj moj ringispil :)
08/02,2008, at 16:09
Visit cicilly
Ja se vec vrtim na sovm ringispilu... :) :) :)
Svaki dan je moja mala oaza... :)
I da NIKAD nije kasno...
Pozdrav =)
08/02,2008, at 16:10
Visit donna
Voljela bih da nisam Lalo, ali nažalost jesam. Ne mogu me više čuti.
Pozdrav u ravnicu
08/02,2008, at 18:06
Visit Baladašević
Anđelko, hvala na pozdravima! Živ&zdrav bio, derane...
Sanjarenja, sanjarenja... A dok si se ti brčkala po moru... Eeee...
08/02,2008, at 18:08
Visit Baladašević
Hiperaktivnablogerko, tako je, od čekanja nema vajde... A vreme neumitno prolazi. Samo se ti zezaj, s jeseni ti pos'o stiže, onda ću ja da opletem s postovima pa da te grdim što te nema :)
Lepši je život u boji, ljudi moji!
08/02,2008, at 18:10
Visit Baladašević
Cicimici, i treba da se vrtiš, i da uživaš, i da nikada ne ostariš! Naravno, ne mislim na bore...
08/02,2008, at 18:11
Visit Baladašević
Donna ba, haj ne pričaj svašta. Svet se ovaj ne sastoji samo od tri četiri dimenzije i onoga što mi (kao) znamo. Mogu te "čuti", još kako. Mlogo je komplikovato, ali možda ću ti jedared i objasniti, dok budemo jeli lubendinju pod oraJom, a kraj ljuljaške...
08/02,2008, at 18:20
Visit sanjarenja56
Eh, derane, nepravedan si, ali progledaću ti ovog puta kroz prste! Upravo sam odgledala (po ne znam koji put) "K-Pax", pa se setila tvojih dimenzija...
08/02,2008, at 18:52
Visit Baladašević
Sanjarenja, ja nepravedan, koji radim nop stop, pa i postove pišem dok se ti brčkaš (eeee...)...
Film je predivan. I sasvim si u pravu. Skoro. :) Liči na mene, he!
08/02,2008, at 19:55
Visit iluzija
Prvo pomislila da @domacica ima konkurenciju, a ono... nije... :D