Maslinasto - zelene priče I deo
Drage moje blogerke i blogeri, danas sam u gužvi, ali sam rešio da otvorim jednu od svojih prašnjavih knjiga, da malo skinem prašinu i da prenesem neka razmišljanja i sećanja. Neke od uvodnih napomena: radnje maslinasto - zelenih priča se dešavaju u jednoj lepoj i velikoj zemlji koje više nema, u jednoj formaciji koje više nema, a bila je sila i ponos. Devojke budite strpljive, voleo bih da čujem vaše mišljenje o tim požutelim stranicama jednog od dnevnika života mog. Stariji muški da se podsete, mlađi da se nasmeju...
Kako je red, počne se od početka. Regrutacija. To vam je, čeljadi moja, bilo ono kad se ide sa razredom, najčešće i to samo muški, je l' te... na raznorazne preglede, da se vidi da l' je kogod s kakvom manom ili nije, kako bi mogao bez problema da protraći svoju najlepšu godinu života. U vreme kada sam ja "služio vojsku", vojni rok je trajao godinu dana. I tako moj razred na pomenutoj regrutaciji, dvodnevnoj. Na kraju dana, moj budući kum i ja, čuvamo nešto kao stražu, u stvari čuvamo valjda stvari da kogod ne makne, šta li. Kako god, ujutro prilično umoran, zbog jednom pomenutih problema u postovima, nisam doručkovao. I posle par pregleda dođe vreme za vađenje krvi. Tu nas već dočekuju priče, kao ovaj pao u nesvest, pao onaj, kukavice i sl. Dođoh i ja na red. Ne bojah se nikad ničega, a krv dati nikakav problem. I to tek nekoliko mililitara. Međutim, izašavši napolje, vidim ja lagano mi se gubi slika, ton je još tu. I tako, stanem ti ja kod mog druga Stanka i kažem mu ovako, doslovce: "Slušaj, Stanko, ja sam noćas dežurao, a jutros nisam doručkovao. Sada sam izvadio tek nešto malo krvi, ali to je zbog pomenutog veliki šok za organizam. JA ĆU SADA da padnem u nesvest, molim te pridrži me da ne padnem u prašinu" :) Tim rečima. On krenu da se smeje "ha ha ha", ali kako krenu sa prvim "ha", ja izgubih svest :) Posle je stalno pričao da sam lud. Ne znam, možda jesam.
Posle izvesnog vremena, ja u maslinasto-zelenom. Ljubljana. Zima. Dobrovoljno davanje krvi. Alternativa je obuka na jezeru obližnjem. Hoću, neću, hoću, neću. Ma, neću. Međutim, kad vod (vojna formacija) krenu, ja ipak upitah poručnika (čin u vojsci) da ipak ostanem. I tako ostah. Šta raditi, pitah se. Dok se približavalo vreme za krvopije, ja se setih! Iscrpljenost, hrana... odoh do kantine (prodavnica u krugu kasarne, 3. uspravno :))) ) i najedoh se k'o siroče na daći.
Ušavši u prostoriju gde se davala krv, video sam prijatelja Žiku koji je od 250ml potrebnih, bio bez nekih negde oko 90-ak ml. Legoh i ja bez problema i u isto vreme dadosmo mi naših 250ml istovremeno. Ustadoh veseo i čio i nikakvih problema nemah.
Još dobismo dva dana nagradnog odsustva. Tek sad kad ovo napisah, shvatih... Bre mala garava, pa krv dadoh samo da sa tobom ranije budem :)
Nastaviće se...
03/23,2008, at 00:09
Visit pinokio
Pored toga sto si takva dobrica, jos si i hrabrica!! Dao si krv, dva puta! Ziv mi bio! Eh, ta vojska. Ja sam svakog meseca isla u Stip kod mog vojnika! Auuu,davno bese!
03/23,2008, at 00:12
Visit donna
Jedva čekam nastavak ove maslinasto-zelene priče.
I priznaj da si izgubio svijest od straha, mojne priče o doručku:))
03/23,2008, at 00:14
Visit krilaandjela
Шта да ти кажем него вољно и бежи код Мале Гараве, да ти да храну за душу.
03/23,2008, at 00:21
Visit Baladašević
Pinokio, šta da ti kažem, tu si u vođstvu, ja nisam imao tu sreću da me mala garava posećuje. Zato sam ja kasnije voleo nju više nego taj tvoj tebe :))))
03/23,2008, at 00:23
Visit Baladašević
Donna, života mi, bilo je samo od malaksalosti i iscrpljenosti. Ja se ne stidim, da je bilo od stra', ja bi' kaz'o. Posle nije bilo problema nikad. I ja se nadam da će se ljudima svideti, uglavnom su smešne priče. S poštovanjem,
03/23,2008, at 00:25
Visit donna
Dobro, dobro, aj' da ti vjerujemo:))
Znam kako izgleda posjećivati vojnika, ali me zanima kako to izgleda iz ugla vojnika, nakon mnogo godina;)
03/23,2008, at 00:52
Visit Baladašević
Donna, kao i uvek, predivno! Nažalost, to je ono što neću poneti u koferu uspomena ovoga života. Izgleda predivno, šepuriš se, ponosan si, ma... ceo svet je tvoj! A sve brige i tuge se zaborave... Eh, puste predrasude...
03/23,2008, at 01:04
Visit tuzna
...cekam nastavak...jos malo pa savrseno,nesavrsenost cini ovo "Nastaviće se..."
Drzis nas,bre,u neizvesnosti!
ljub :***
03/23,2008, at 01:45
Visit Darko
Pa i ovo mi poznato, samo i dalje čitam jer je dobro opisano. Jedino što nisam davao toliko krvi, jer moja jedva i za mene bila dovoljna. A tu bi moglo biti nastavaka...jer "sitno", daleko mi se vidi.
03/23,2008, at 08:45
Visit vladica
Uh, podsetio si me na moju vojsku , Ohrid .
03/23,2008, at 10:04
Visit Baladašević
Tužna, mislim da će biti mnogo lepše kada se "isecka", da malo provejava među postovima. Sećanje na neke prošle dane...
03/23,2008, at 10:07
Visit Baladašević
Darko pogodio si skroz. Upravo je tako, priče su već sve spremne i baš je tako. "sitno" je daleko, a zadnja u nizu je baš o .. povratku... He. Intuicija. A ne fališ se?
03/23,2008, at 10:20
Visit biljana
Šta sve čovek neće da uradi da bi se samo na kratko izvukao iz vojske i video voljenu ;) Šalu na stranu, mogu misliti kako ti je bilo sa svim onim tačkicama ispred očiju i čudnim pritiskom u glavi...
03/23,2008, at 10:29
Visit Baladašević
Ma biljana, drugi put je bilo bez ikakvih problema, mogli su dva litra da uzmu :) A prvi put je doživljaj neopisiv. Nikakvog straha ne beše, samo je um radio punom parom...
03/23,2008, at 11:31
Visit mandrak72
sjećaš li se hita narodnog stvaralaštva " komanire moj, komandire moj pusti me na odsustvo mojoj voljenoj...." ili tako nešto, mir-no, ovo mi je ostalo od nekad dok sam bio starješina,nekoć davno , na mjestu volj-no.stariji mandrak72 I klase
03/23,2008, at 11:39
Visit Baladašević
Sećam se kao kroz maglu. Biće i o tome nekako reči, ma, biće svega, samo se nadam da neću dosaditi ljudima. Ja sam "dogurao" do desetara, ali samo zato da me ne gnjave, nisam imao nikakve karijerističke aspiracije. Eto vidiš i sama reč je rogobatna :)
Ma lako je tebi... Ti si Mandrak
03/23,2008, at 12:01
Visit kaleidoskop
pored dobro poznate činjenice da majstorski pišeš, mora ti se odati priznanje i za originalnost.
za ovih nekoliko meseci na blogu, nisam primetila nijednu maslinasto-zelenu temu post(ov)a.
htedoh još ponešto da napišem, ali svelo bi se na prethodne komentare, pa da se ne ponavljamo ;)
03/23,2008, at 12:05
Visit siljka
Dobro,nemoj sad da se vadis na umor i glad! Sva sreca pa si vojsku zavrsio,drzava nam je manja pa je i vojni rok kraci,a ja ponekad ne mogu da spavam kad pomislim na sadasnje vojnike koji nam "cuvaju" zemlju. U iscekivanju nastavka,srdacno te pozdravljam!
03/23,2008, at 12:40
Visit Baladašević
Kaleidoskop, sve što izađe iz moje glave, kao razmišljanje koje bih preneo svom dnevniku, dolazi sasvim slučajno. Veruj mi da retko, jako retko, razmišljam šta će to biti. Jednostavno, otvorim stranicu dnevnika i prva, ili ređe, druga teća misao koja se zakotrlja sa srca, pretoči se u moj utisak dana vredan da ostane u dnevniku života mog. Za sada nema nekih mnogo loših kritika, te se osećam slobodan da tako nastavim. A srce mi je puno kada barem jedan osmeh ozazovem. Ponekad, kao od večerašnjeg posta, očetkujem puno. No, videćemo. Hvala na poseti!
03/23,2008, at 12:49
Visit Baladašević
Hvala Šiljka na pozdravima i ja otpozdravljam iz ravnice i odoh k'o dete u kišu srećan, otvorene duše. A nastavaka ima baš baš, valjda će ti se svideti, draga devojko
03/23,2008, at 13:03
Visit Bella
Lijepa dobra, stara vremena...Pratim te, samo naprijed...
03/23,2008, at 13:23
Visit kaleidoskop
naravno da verujem, samo sam iznela zapažanje da ovdašnji muški nerado govore o tom periodu svojih života.
a loše kritike na tvom blogu nisam primetila, zašto bi ih bilo?
samo nastavi u svom stilu, neobični i dobri čoveče.
03/23,2008, at 18:08
Visit pinokio
Ma, ko bre vise koga voleo??? Sta ti tu meni??? Moj garavi mene voli najnajnajnajvise!!!! :))
03/23,2008, at 21:17
Visit Darko
Baladašević, moglo bi se reći da više suosjećam, nego nešto drugo.
Inače, ja sam bio na služenju U Gornjem Milanovcu i Ćupriji. Bez obzira na razne neugodne situacije, ostalo mi je u lijepoj uspomeni. A moj rok bi više bio sličan doživljajima iz filma "Karaula", no ja sam učestvovao kao neka sporedna uloga.
Uz dosta podudarnosti svih nas, svatko je imao i unikatnih doživljaja... .
03/23,2008, at 23:04
Visit Baladašević
Pinokio žao mi je što živiš u zabludi. Ali dobro. Tebe najviše naravno, ali kad bi se poredili, ne možemo se porediti :)
03/23,2008, at 23:06
Visit Baladašević
Darko drago mi je da ti je ostalo više lepih uspomena. Setićeš se još mnogo njih, siguran sam, kako vreme bude odmicalo, a priče u zelenkastoj boji se nizale...