Šorovi se lišćem pune...
Published on 09/25,2009
S prvim jesenjim vetrovima evo i mene u starom šoru, pa, kao što je red, da pozdravim sve znane i neznane... Ne volem ovo vreme pa sam malo iziš'o u narod. Valja se, kažu. Dugo se već zanimam nekim poslovima koji mi oduzimaju puno vremena, ali, o tom drugom zgodom...
Zagledan kroz crvenkasto šarenilo voćnjaka i mirisno magličasto polegla polja kukuruza ka Fruškoj Gori, mirisima u vazduhu prizvah mi pregršt sećanja, raznoraznih... Ne volem jesen. Svaku jesen dočekam na barikadama, kao sa najljućim neprijateljem da se borim. Svud oko mene maskirne boje dunja, zlatno žutih kukuruza, zakloni od naređane šećerne repe i kapa od listova kukuruza na glavi blesavka.
Osluškujemo se. A dobro se poznajemo. Ona zna da će me jednom, kad dođe, ispratiti put glavnog sokaka, al' ne zna da ja znam da je to još daleko. Nikad nisam razumeo šta je to u njoj tako hladno, podmuklo i razarajuće... Pravim se da mi nije ništa, a svetovi u meni se menjaju, ruše, blede. I dok je gađam košticom od šljive "beljice", povlači se do novog jutra, sumraka.
Jedino mi prijaju temperature. Šetnje po salašu. Zahvaljujem se Gospodu što nisam rođen zimogrožljiv. Ja, dete leta. Rekoh jednoj devojčici danas, da ću okačiti sliku na granu od oraha (a orah rodio...). Biram nasumice, kakve su da su... sve su moje...
Kraj kotobanje (čardaka, ambara) prepunog žutog zlata - kukuruza, naslagali se snopovi kukuruzovine, vojske koje su noćima pevale letnje pesme, šumile u naslutu vetrova ravničarskih, budeći u meni mnoge uspomene, na neke davne "mobe", na drage ljude kojih više nema, na hiljade priča sa nekadašnjih berbi, javlja se žagor ljudi u poljima, s prvim sumracima vikenda...
Retko zastajem kraj komadića bilo koje slike, jer uvek me odvedu kojekuda, i uvek me susretnu neki kalendari koje baš i ne želim da vidim. Da prebrojim...
Nekoliko koraka dalje, u šupi starijoj i od samog salaša, naređana drva topole i bagrenja, i tu već vreba sledeća slika, već se nekom tišinom pojavljuje pucketanje vatrice i sestra jeseni, zima, belilom se klanja..
Ljuljaška već obrise hladnoće usput zahvata a ja se i dalje pravim da ne primećujem poneko jato ptica u noći, koje već ko zna koju godinu odlazi na jug. Negde u blizini zanjišu se grane breza, poput mladih fazančića u letnjim poljima. A onda opet, odjednom se sve utiša i za trenutak se nađem u bezvremenu...
Neosetno, jesen se prikrala uljuljkujući me u tišinu i blagi povetarac. Srećom... Po ko zna koji put, začujem svoje ime koje Smisao proziva, i toga dana pobegnem u zagrljaj Anđela...
Sutra... Sutra je već novi jesenji dan, i možda ću smisliti kako da je pobedim....
* * *
J oš juče letnji pogled je zlatio
E vo već danas, daljine ćute
S vaki komadic sivi do mene je svratio...
E h, moje ravnice, mirisne, žute!!!
N ebom sam radosti do proleća zahvatio...
(pa šta nam Bog da)
* * *
Kraj salaša
Na kraju dana linija tanka
delići slike na srcu se svili
prva mi u posetu došla poluuspavanka
i moja draga ćera, miss cicilly
svid'li im se pogledi salašarski lepi
pa stigle i sanjarenja, vastag i behappy
i da bi naposletku sve bilo fino
pored stepskog vuka čak i malaino
jesen se sliva na salaš prepun boja
kupi se društvo znano i neznano
stigoše mandrak, anam, talas i voja
i mnogi drugi (al' još je rano...)
Ni mene često nema, priznajem
poneki samo za puteve moje čuše
i naposletku, putokaz dajem
dobrodošli dobri ljudi,
dobroga srca, i dobre duše!
S(p)rdačno vaš,
Zagledan kroz crvenkasto šarenilo voćnjaka i mirisno magličasto polegla polja kukuruza ka Fruškoj Gori, mirisima u vazduhu prizvah mi pregršt sećanja, raznoraznih... Ne volem jesen. Svaku jesen dočekam na barikadama, kao sa najljućim neprijateljem da se borim. Svud oko mene maskirne boje dunja, zlatno žutih kukuruza, zakloni od naređane šećerne repe i kapa od listova kukuruza na glavi blesavka.
Osluškujemo se. A dobro se poznajemo. Ona zna da će me jednom, kad dođe, ispratiti put glavnog sokaka, al' ne zna da ja znam da je to još daleko. Nikad nisam razumeo šta je to u njoj tako hladno, podmuklo i razarajuće... Pravim se da mi nije ništa, a svetovi u meni se menjaju, ruše, blede. I dok je gađam košticom od šljive "beljice", povlači se do novog jutra, sumraka.
Jedino mi prijaju temperature. Šetnje po salašu. Zahvaljujem se Gospodu što nisam rođen zimogrožljiv. Ja, dete leta. Rekoh jednoj devojčici danas, da ću okačiti sliku na granu od oraha (a orah rodio...). Biram nasumice, kakve su da su... sve su moje...
Kraj kotobanje (čardaka, ambara) prepunog žutog zlata - kukuruza, naslagali se snopovi kukuruzovine, vojske koje su noćima pevale letnje pesme, šumile u naslutu vetrova ravničarskih, budeći u meni mnoge uspomene, na neke davne "mobe", na drage ljude kojih više nema, na hiljade priča sa nekadašnjih berbi, javlja se žagor ljudi u poljima, s prvim sumracima vikenda...
Retko zastajem kraj komadića bilo koje slike, jer uvek me odvedu kojekuda, i uvek me susretnu neki kalendari koje baš i ne želim da vidim. Da prebrojim...
Nekoliko koraka dalje, u šupi starijoj i od samog salaša, naređana drva topole i bagrenja, i tu već vreba sledeća slika, već se nekom tišinom pojavljuje pucketanje vatrice i sestra jeseni, zima, belilom se klanja..
Ljuljaška već obrise hladnoće usput zahvata a ja se i dalje pravim da ne primećujem poneko jato ptica u noći, koje već ko zna koju godinu odlazi na jug. Negde u blizini zanjišu se grane breza, poput mladih fazančića u letnjim poljima. A onda opet, odjednom se sve utiša i za trenutak se nađem u bezvremenu...
Neosetno, jesen se prikrala uljuljkujući me u tišinu i blagi povetarac. Srećom... Po ko zna koji put, začujem svoje ime koje Smisao proziva, i toga dana pobegnem u zagrljaj Anđela...
Sutra... Sutra je već novi jesenji dan, i možda ću smisliti kako da je pobedim....
* * *
J oš juče letnji pogled je zlatio
E vo već danas, daljine ćute
S vaki komadic sivi do mene je svratio...
E h, moje ravnice, mirisne, žute!!!
N ebom sam radosti do proleća zahvatio...
(pa šta nam Bog da)
* * *
Kraj salaša
Na kraju dana linija tanka
delići slike na srcu se svili
prva mi u posetu došla poluuspavanka
i moja draga ćera, miss cicilly
svid'li im se pogledi salašarski lepi
pa stigle i sanjarenja, vastag i behappy
i da bi naposletku sve bilo fino
pored stepskog vuka čak i malaino
jesen se sliva na salaš prepun boja
kupi se društvo znano i neznano
stigoše mandrak, anam, talas i voja
i mnogi drugi (al' još je rano...)
Ni mene često nema, priznajem
poneki samo za puteve moje čuše
i naposletku, putokaz dajem
dobrodošli dobri ljudi,
dobroga srca, i dobre duše!
S(p)rdačno vaš,
09/25,2009, at 20:39
Visit Jovan s.s.
..e što nisam jež pa da se uvaljam u ovo lišće da bidnem svakojaki..poz..
09/25,2009, at 20:46
Visit Baladašević
Jovančica, dobro si došao, i samo napred. Priznajem, spomenuo si moju omiljenu zabavu, čak i sad - skakanje na gomilu opalog lišća!!!
Jedino što sad.... uh... mora MLOGO lišća da se nabaca, sin ga dečiji...
09/25,2009, at 20:55
Visit poluuspavanka
Dobarveče, domaćine!
Vidim, ne voleš jesen.
Ja je nisam volela, do skoro. Isto tako sam kukala na nju.
A onda me neko "poseban" naučio kako da je volim. Sad kao da je gledam drugim očima :)
Važno da ima drva, neće biti zime. Malko će blato iducka na živac, al neka ga.
Daj koju šljivu za usput. Pa da gledimo laste (dok su još tu )
09/25,2009, at 20:58
Visit Baladasevic
Poluuspavanko, ta cim ti ime cujem, a meni se nesto prispaaa(zev zev)aaava...
Nema jeda, imam ja mog cuvara, kako i na slici vidis, tu gde me moj Smisao zvao. Al` opet... Ne volem i .
Al` zato Smisao volem, sve onako majusnu i zgodjusnu :)
09/25,2009, at 21:01
Visit poluuspavanka
Kako ja ne vidim sliku?! E, sad sam se iznervirala!!!
09/25,2009, at 21:04
Visit Baladasevic
Poluuspavanko, drago dete... Slika je utkana u post, pa ako je ne vidis, to samo znaci da nisi opustena i da si prepuna briga. Pa jesi li videla na ulazu na salas sta pise? Ostav`te se jeda o`ma ovde...
Eee....
09/25,2009, at 21:07
Visit mandrak72
Ehej Lalošu jedan po jedan. Dobro nam se vratio stazama znanim i neznanim. Ma gdje ljepše ima od puta prekrivenog tepihom od opala lišća. Jesen je čudo prirode.
pozdrav
09/25,2009, at 21:07
Visit poluuspavanka
U tekstu! Aha ...
Vidim da piše neki URL, pokušavam da ga kopiram, a ono - ništa. Još Jovan pominje neke ježeve i lišće, već sam mislila da nešto nije tu ok.
Izvinjavam se domaćinu što sam tako malo smotana :)
09/25,2009, at 21:13
Visit Jovan s.s.
URL'-uklanjaj raspadnuto lišće..
09/25,2009, at 21:14
Visit Baladasevic
Mandrake, bolje te nasao i dobro mi dosao! Ja takvom stazom volem da se setam - bos! Svratim ja do tvoje oaze, al` kradom i na kratko - ne da posao...
Poluuspavanko, pozdrav od smotankovica :)
09/25,2009, at 21:15
Visit Baladasevic
Jovane, molim da se pretpostavis, jer vidim da me sve poznajes. Bojim se da lanem stagod, pa... na`pako!
09/25,2009, at 21:17
Visit Jovan s.s.
..evo gazi bos po trnjovitom šoru,nabocnuće se..
09/25,2009, at 21:20
Visit poluuspavanka
Bila je berba... Osta fotka od nje... Leto neznano gospodnje...
No, uglavnom, ta su burad otkad popijena...
Ćale s kačketom, čuvenim, od tvida, putunju sa leđa skida...
Deda pred vranca spušta otkose sena...
U smeđoj senci bresaka samo po bluzi poznam majku...
I ko da čujem mobu... I kikote niz drum...
09/25,2009, at 21:27
Visit Jovan s.s.
samo lani,.,ja ću češće....kera koja laje ne ugrizava..
09/25,2009, at 21:32
Visit Jovan s.s.
...nisam se ispretpostavlja..uskraćivaću..s,am Jovan kozar,zamalkice salašar..al tu nj,uz..
09/25,2009, at 21:45
Visit Baladasevic
Poluuspavanko ne diraj moje slike, tu sad sto si uzela, lepo vrati i nikom nista :)
Evo ti ova gde idemo na berbu grozdja, taman nekako ovo vreme, vikend, sunce, granulo podne a od mog vinograda jos ni traga ni glasa :)
E, valja i legati ... sutra se radi po salasu (peku se paprike, to tek ne volem!)
09/25,2009, at 21:47
Visit anam
Uraaa i ja sam u pesmi:))
Svi su stigli...
Samo jesen nije morala tako da žuri.
Ih ta jesen...
Obojila bojama zlata drveće,
napunila ambare,
ukrala zelenilo travi i šumama,
zaogrnula se maglom,
zasuzila kišnim kapima
zalajeo pas u daljini salaša,
zaškripala kapija
odjeknuo korak u noći...
i sve se smiruje
dok potpuno ne utihne
prekriveno belim pokrivačem...
09/25,2009, at 21:54
Visit Baladasevic
Jovane, pa mi dodjemo onda kao rod! Lep ti posao i veoma antistresan!
Anam, neka dodje zima. Onda se zna STA cekamo, a sad...
Pozdrav svima iz ravnice
09/25,2009, at 22:11
Visit Jovan s.s.
Dobro da smo mi rod i da nam životinjke nisu urodbinisane pa da ih iznaukrštavamo i da nam se okozoprase neke nove odomaćljive životinjke..
09/25,2009, at 23:13
Visit stepskivuk
ehehej,veseli Sremce...upravo se vratih iz tvoga kraja,mesec dana sam tamo bio.
Mozda smo se i sreli,a eto nismo znali.
Puno pozdrava starome drugu dobrog srca...
09/25,2009, at 23:45
Visit talas
Ziv mi bio domacine.
:)))))))
09/26,2009, at 08:04
Visit sanjarenja56
Tvoja me reč uvek obraduje, bila ovde, ili na drugi način upućena...a ovde posebno nedostaješ. Izdvojio si se toplinom kazivanja i obraćanja i ljudskom dubinom komentara, i ti znaš da si poseban, i ponekad se malo uobraziš...pa te nema...ali je zato još slađe kad te ima!
09/26,2009, at 08:33
Visit jelence
Gledam park preko puta i - tamo nesto sve zeleno...Pa razmisljam ovako : da te pozovem u posetu , pa kad ovde pocne da zuti , ti se ondak brze-bolje vratis na salas - a tamo cica zima...sem ako zimu volis jos manje od jeseni ?
09/26,2009, at 08:44
Visit behappy
Ne voles... al' nju voles :)
Balasevic :D
Eh, bilo je lepo tamo kod tebe. Uskoro cu ja opet :)
Pozdrav veliki
09/26,2009, at 09:51
Visit poluuspavanka
Neću sad da ti vraćam sliku, taman mi je po meri.
Evo, dajem ti drugu u zamenu
"Di je to drvo raslo, vrh kojih bregova?
Dal nas je ista kiša mlađane zalila?
Ko mu je grane kreso, mati ga njegova?
Čija je ruka lišće s jeseni palila... da znam?
09/26,2009, at 11:20
Visit Baladasevic
Stepski vuke, mozda smo se i sreli, al bice dana za divana...
Talas, mirno ti more nase, Panonsko...
Sanjarenja, uvek si dobrodosla...
09/26,2009, at 11:21
Visit Baladasevic
Jelence, poseti sam rad, a zimu volem, al` tek posle prvog Januara. Zima na salasu... Citav svet za sebe... Poslacu neke slike jedared... pa cu videti sta ces kasti...
09/27,2009, at 10:08
Visit Djolezzz
Eto i mene :) Ta nisam stig'o doci ranije, sosa me zadrzala... Al da se iskupim stizem u pratnji 8 tamburasa (zna se cijih)... :))) Pozdrav domacine!
09/30,2009, at 23:15
Visit Шмизла
поздрав и од мене свима..
уживам док Вас читам све, тако сте сви драги, и ненормално нормални :)
док читам ове стране и коментаре осећам се тако безбрижно као некада кад сам била дете..
некако још не осећам јесен, пре бих рекла да је михољско лето :)
10/17,2009, at 12:37
Visit draganica
Samo da te pozdravim!
miss.