Sećanje na Dragana

Published on 06/18,2008

Pre par godina javiše mi da mi je umro stric. Beše to tužna godina za mene, i početak jednog teškog vremena. Te godine su mi u roku od pet-šest meseci umrli jedna baka, brat od tetke u 35-oj, brat od strica u 44-oj i njegov otac nedelju dana kasnije, još jedan stric i još jedan rođak. Znači godina, ne može biti gora, s početkom svojim. Ovaj stric je bio pravi Sremac, i bilo ga ja mašala. Ali, umro je od neke sasvim desete stvari, koja nema veze sa kilogramima.

Bio je poznat kao veliki "lažov", jer je izmišljao priče, da bi nasmejao i raspoložio društvo, sve kao ozbiljno tvrdeći da je to sama istina. Prva asocijacija na njega je bila priča iz njegovih šoferskih dana, kada je vozio kamion sa prikolicom za seosku zadrugu, o tome kako je jedne noći na pustom drumu začuo neku buku, a nije znao da odredi poreklo. Pogledao je u retrovizor i video da se prikolica otkačila i počela da ga obilazi :) I još mnogo slićnih, smešnih priča.

Moj otac ga je, kao brata, drugo koleno, mnogo voleo i družili su se kao mladi. I on je voleo nas. I tako, tog prohladnog dana, izašavši iz crkve i krenuvši sa povorkom ka groblju, čuo sam ovu priču, tj. priča je bila ispričana meni.

* * *

No, vratio bih se malo u prošlost... Imao sam šest godina i bio u raju idealnog detinjstva... Sećam se još kao juče tog dana, lepog, letnjeg, toplog. Nikada neću zaboraviti kako smo šutirali loptu o kuću, zamišljali da smo fudbaleri, a da je kapija gol. U društvu je bio prijatelj mog brata, nekoliko godina stariji - Dragan. Mene je neodoljivo likom podsećao na drugog Dragana - Dragana Džajića. Još kako sam ja zvezdaš, bilo mi je milo. A on i sestra i roditelji i baba i deda njegovi, behu od onih dobrih finih ljudi. Baba Ljuba je doduše bila malo namćorasta, ali niko od dece od nje nijednu ružnu reč nije čuo. Za razliku od prve komšinice baba Nade - Nadžak babe, ali to je već tema za neku drugu priču.

I tako, dan se lagano odvijao i posle rastanka otišao sam kući, a Dragan sa nekim društvom, familijom, šta li, do Dunava. I onda je nastao primer koji ja često koristim kada objašnjavam kako danas ništa ne traje, i kako se događaji veoma brzo smenjuju, oni dobri, a loši i brže.

* * *

Popodne je prostrujala vest da se Dragan udavio. U Dunavu, kojem mnogi daju živote. U svojoj dvanaestoj godini. Zaustavljen u prvim koracima.

Kroz zavesu vremena vraćam se na bližu prošlost. Sanduk sa stricem je lagano odmicao na nosilima, uz pojanje lokalnog sveštenika, a ljudi su onako tiho i neobavezno pričali, sećali se dogodovština sa stricem, neki od familije su opet kukali, kako se, eto, opet sreću samo na ovakvim mestima, uz obećanje lažno da će nešto menjati...

Ja sam hodao sa Draganovim ocem. Čovek nije bio nešto posebno školovan, ali je bio veoma inteligentan, i, putujući po Iraku i još kojekuda sa firmom u kojoj je radio, naučio je dosta toga. Mene je posebno voleo od sve dece, onako malog, okruglog i rumenog. Jedino je meni kasnije davao Draganovu vazdušnu pušku kojom smo gađali papirnate mete... A njegova kćer, isto nekoliko godina starija od mene, naučila me je da čitam i pišem...

* * *

Pričali smo o tome kako je u martu te godine zabeleženo 186 praznih kuća u selu, kako selo odumire i tako sve nešto nevezano. Groblje je bilo relativno daleko i ja ne znam kako smo se dotakli nekih tema, tek, reče ti on meni: Znaš, ja znam zašto je moj Dragan nastradao. Srce mi se steglo, ne dao Bog nikom njegovog života. Naravno, reče on, jedan veliki deo mene je umro tada, ali to tkoa ide u životu.

Pre nekoliko decenija, odmah posle rata (II svetskog) moj stric i otac hteli su na silu da kupe neko imanje od nekog siromaška. Uglavnom, šta je bilo da je bilo, nekako su čoveka posle bezuspešnih pokušaja, namamili negde u neku šumu i lišili života. Strašno. Da li su ostali zakonski nekažnjeni, ne znam. Sećam se samo da je taj deda, koliko se ja kao kroz maglu sećam, večito bio skoro nepokretan, sa nekom bolnom grimasom...

I vidiš, reče mi komšija, moralo je da se vrati preko mog Dragana...




Mom dragom prijatelju Draganu (1963-1975), neka ga Gospod čuva na nebeskim ravnicama....


Trackback URL

http://www.blog.rs/trackback.php?id=28880

Leave a Reply

Dodaj komentar





Zapamti me

One Response to Sećanje na Dragana



  1. Visit altamoda

    Sve se vrati... To uvek govorim kada mi kazu da idem precicom...neka malo duze putujem ali mirne savesti..
    A to isto ime mene asocira na Nekog drugog..cudno da si bas danas resio ovu pricu da ispricas..poslednjih dana sve se vrti oko tog imena..ili mi se to samo cini.



  2. Visit donna

    Pročitala.



  3. Visit iluzija

    I ja znam takve price...



  4. Visit cicilly

    Jos jedna prica koja dokazuje da nista ne prodje nekaznjeno... kad tad... samo eto... zao mi je sto neko drugi mora da ispasta zbog gresaka svojih predaka...



  5. Visit Pinokio

    Otac se moj zvao ovim imenom - Dragan. Podsetio si me na njega ovim svojim tekstom. Bio je najbolji covek koga sam ikada upoznala. Neka obojicu Dragana Gospod cuva na njivama nebeskim!



  6. Visit domacica

    činite dobro. voleće vas ljudi.
    činite bolje.
    pamtiće vas unuci.
    činite najbolje.
    voleće vas andjeli.
    Prijatno!



  7. Visit shadow

    Ja se uzasnem kad procitam neku ovakvu pricu o vracanju dugova kroz najnevinije. Gde je tu pavda? Neka plati onaj ko treba da plati.



  8. Visit hyperblogger

    uh, baladasevicu, srce mi se steglo... ne znam sta da kazem. i ja znam nekoliko takvih prica... ali, svaki put je sok cuti novu.



  9. Visit biljana

    Strašno....ostadoh bez teksta...Znam i ja dosta primera za svakom se vrati zasluženo, al' ne ovakvih...
    Što ti kažeš, bolje da je put malo duži...



  10. Visit Baladašević

    Altamoderna, moguće je da tise samo čini, jer to je dosta često ime. Eto, da ga spomenemo danas još jednom. Šta je bilo, bilo je, i ode niz reku života, mnogo toga odnelo je i razloge i objašnjenja...



  11. Visit Baladašević

    # Donna, ba, ako si pročitala. Ima takvih priča i kod tebe, nažalost... Je l' da?
    # Iluzija, bilo bi lepo da ih ne znamo i da sve "ide po redu"....
    # Cicilly, to je sve ipak nama nedokučivo i veoma daleko...



  12. Visit Baladašević

    Pinokio, meni je žao što nemam kćer, jer mi je i do dan danas neobjašnjiva ta veza i ta nenormalna ljubav na relaciji kćer-otac. nažalost, da, puno je ovakvih i sličnih priča... Neka ih čuva mir, dok se jednom ponovo ne sretnemo...



  13. Visit Baladašević

    Domaćice, ovo je i iz tvoje kuhinje najbolji recept. Dobar dan ti želim, dobro te spopadalo stalno!



  14. Visit Baladašević

    Šedou, kao što ne možemo sagledati ceo život iz školske klupe (najčešće) tako nam treba i prostorno vremenska distanca da bi ovo sagledali. Pravda je jedna i jedina, kao i ljubav. Pozdrav iz ravnice!



  15. Visit Baladašević

    Hiperaktivna blogerko, i ja to sve isto nekako doživljavam, iako je cuto toliko puta, uvek je strašno čuti tako šta ponovo... Zato stalno okrećem jedra ka lepim stvarima...



  16. Visit Baladašević

    Biljana, ja mnogo priča znam sličnih, nažalost, a znam još mnogo gorih. I sve ljudima za nauk, ali avaj. otupela čula i samo jedno se razvija. Zato ti šaljem osmeh i želje za lep dan



  17. Visit sanjarenja56

    Strašna priča. Nažalost, krajnje životna. Kad se nešto neobjašnjivo loše desi, često se u našem narodu kaže da je to vraćanje dugova za neku ranije načinjenu nepravdu. Niko nas ne pita da li je ispravno, da potomci plaćaju cenu za nedela predaka...



  18. Visit dusa

    _____________________s$$$'____________s$$
    ______________________.s$$$??_______,___s$$?
    _____________________s$$$$?______.s$'___$$?
    ________________,____$$$$$.______s$?____?$
    ________________$___$$$$$$s_____s$?_____?,
    _______________s$___'?$$$$$$s___$$$
    _______________$$____?$$$$$$s.__?$$s
    _______________?$.____?$$$$$$$s_.s$$$____s?
    _______________`$$.____?$$$$$$$_$$$$___s?
    ________________?$$s____?$$$$$$s$$$?__s$'
    _________________?$$s____$$$$$s$$$$'__s$$
    _____________`s.__$$$$___s$$$$$$$$?_.s$$?__s
    ______________$$_s$$$$..s$$$$$$$$$$$$$$?__s$
    ______________s$.s$$$$s$$$$$$$$$$$$$$$$_s$$
    _____________s$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$?
    ____________s$$$ssss$$$$$$$$$$$$$ssss$$$$?
    ___________$$s§§§§§§§§§s$$$$$$s§§§§§§§§s$,
    ___________?§§§§§§§§§§§§§s$s§§§§§§§§§§§§§§s
    ___________§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§
    ___________?§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§
    ___________ ?---------?---- CMOKA ----?------?
    ____________?§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§?
    ______________?§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§?
    ________________?§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§?
    __________________?§§§§§§§§§§§§§§§§?
    ____________________?§§§§§§§§§§§§?
    ______________________?§§§§§§§§?
    ________________________?§§§§?
    _________________________ ?§?



  19. Visit Baladašević

    Dušo, hvala za pozdrav. I ja se nadam da je tako kao što si pomislila...